'Stesao sam trbuh, nemam toliko masti': Kedžo za Story otkrio trikove uz koje je smršavio i drži dijagnozu pod kontrolom

Damir Kedžo, jedan od omiljenih domaćih pjevača, više je puta već govorio o svom zdravlju i problemima s kojima se susretao. Ovaj put je, u sklopu okruglog stola pod nazivom 'Holizam u metabolizmu: povezivanje znanja za zdravlje u ravnoteži' progovorio o svom iskustvu s inzulinskom rezistencijom.

Kad je doznao da se zaista radi o inzulinskoj rezistenciji odlučio je nabaviti senzor za glukozu koji mu je pomagao da zna od kojih namirnica mu šećer u krvi raste i što bi trebao izbjegavati.

'U današnje vrijeme, sa svim poslovima koje imamo, hraniti se zdravije zahtijeva ipak neku dozu prilagodbe, da bar razmišljaš o tome što jedeš. Ja nisam tako razmišljao, prva mi je opcija bila pekara, odlučio sam napraviti rez. Stavio sam si zadatak da mi šećer nikad ne skače preko sedam. Na početku bih pojeo jabuku i meni je šećer skakao. Tako da sam tri mjeseca jeo isključivo povrće i proteine dok taj šećer nije počeo dolaziti u normalu. Nakon tri mjeseca sam shvatio što smijem jesti, a što ne', ispričao je.

Nije skrivao ni da mu je hrana bila način nošenja sa stresom te da mu je promjena prehrane donijela i druge bolje navike.

'Svaki put kad sam osjetio neku anksioznost, kad nisam na pravi način znao procesuirati situacije koje su mi se događale, ja sam jednostavno jeo. Kad se dogodi takva vrsta stresa, prva stvar za kojom ćeš posegnuti je fast food ili nekakva pekara jer ti ne razmišljaš o hrani u smislu gladan sam i želim nešto pojesti, ti se želiš smiriti. Kad sam prilagodio prehranu, već sam nakon dva tjedna osjetio da više nema umora u meni, da se vraćam nekako na svoje. Onda sam počeo trčati svaki dan, tri mjeseca bez prekida. Sad sam u teretani četiri puta tjedno, radim s težinama, jednom tjedno sad radim kardio i to mi je jedan od najvećih saveznika. Na to više ni ne gledam kao da mi se dogodilo nešto loše u životu, moram priznati da se osjećam sad zdravije nego s 20’, kaže on.

Za Story je otkrio da je prilično impulzivna osoba te da se borio s disciplinom kad je riječ o hrani.

'Ja sam iznimno impulzivna osoba mi je prednost u mom umjetničkom radu, ali u svakodnevnom životu mi je to vrlo često mana. Ljudi koji su impulzivni idu emocijama na prvu, posegnut ćeš za onim što ti je najbliže i za onim za čime ti tijelo žudi. S obzirom na to da samo svi danas postali ovisnici o šećeru u svim oblicima što škrob, što pšenica, što šećer sam po sebi, meni je tijelo išlo prema tome. Ja moram sebe kontrolirati jer je meni, kad pomislim da sam gladan, prva pomisao na paštu ili pizzu, sve te neke talijanske fine stvari koje ne možeš baš jesti svaki dan, rekao nam je pjevač.

Zanimalo nas je i što u tim situacijama prevagne da ipak odabere zdravu opciju.

'Prvo, ne gledam uopće menije u restoranima nego dođem s mišlju da ću pojesti obročnu salatu. Obročne salate su vrlo često bogate različitim namirnicama i prvo se zasitim time. A onda, ako sam zbilja željan nečega, onda malo čopnem od prijatelja. Ako time zadovoljiš tu potrebu da tako nešto pojedeš, to je ok, ali ne možeš bazirati prehranu na tome. Ne želim reći da sam anđeo, ja sebi priuštim takav obrok na tjednoj bazi, ali za naše zdravlje nije dobro da to jedemo svaki dan. Ja sam to prije radio svaki dan', kaže Kedžo.

Promjena prehrambenih navika nikom nije laka, a Damir nam je otkrio kako je on uspio napraviti veliku promjenu.

'Prerezao sam. Porazgovarao sam s prijateljicom koja je doktorica, ali nisam želio liječiti inzulinsku rezistenciju lijekovima već sam želio probati sam. Ona mi je objasnila da postoje senzori koji su super za ljude koji imaju inzulinsku rezistenciju jer ti cijelo vrijeme kontroliraju razinu glukoze u krvi. Kad pojedeš nešto što je 'grozno', to će se manifestirati kao ogroman skok u tom šećeru u krvi i kad vidiš grafički što to radi tvom tijelu automatski se kreneš nekako sam kontrolirati. Bar je tako bilo kod mene. Dao sam si zadatak da mi šećer nikad ne ide preko sedam. I sve namirnice koje su mi u ta tri mjeseca uzrokovale skok šećera u krvi sam eliminirao i otkrio čitav niz novih namirnica u procesu', otkriva.

Pitali smo ga koje hrane se odrekao, ali i koju je dodao u prehranu, a on nam je otkrio i neke male trikove koji su mu olakšali proces.

'Izbacio sam sve pekare, tjesteninu, šećere, a unio sam leću, slanutak, sve vrste salata, sve vrste povrća koje nisam prije toliko jeo. Izbacio sam krumpir, ali kako jako volim jesti pire počeo sam ga pripremati tako da mi pola pirea bude krumpir, pola cvjetača. I zbilja je funkcioniralo jer mi šećer u krvi nije rastao. Izbacio sam sva biljna mlijeka koja su mi dizala šećer i ubacio punomasno mlijeko, punomasni jogurt. Mi smo svi opsjednuti tim light namirnicama, a zapravo ne razumijemo da ako nešto ima tako malo masti, a ostane taj šećer unutra i ugljikohidrati, da će nam šećer rasti. Počeo sam piti to mlijeko s 3,8 posto mliječne masti, ne u velikim količinama, ali za to malo kave što ja pijem dnevno. Zapravo uveo sam sve neke namirnice koje su mi baka i djed rekli da ih trebam jesti, a i oni sami su ih jeli. Najteže mi se bilo odreći riže koju ja jako volim jesti, a koja je meni radila kaos, čak i više nego tjestenina', ispričao je.

Otkrio nam je i kako izgleda njegov prosječan dnevni jelovnik.

'Vrlo jednostavno. Ujutro pojedem neki proteinski kruh koji se može kupiti u većini dućana. Prvo ga tostiram jer su svi ti crni kruhovi, oni vlažni, su kiseli, a tostiranjem izgube na kiselosti i budu jako fini. Napravim si kajganu na koju stavim zrnati sir. Ili ako idem u Italiju kupim si stracciatella sir koji mi je iznimno fin. Najčešće imam razne vrste sjemenki, kikirikija, jabuke kao nekakav međuobrok. Za glavni obrok salatu koju si spremam sam. Nemam naviku toliko jesti navečer, ali znao sam si pripraviti neku grilanu piletinu, nekakve proteine ili tunu tako da s tim završim dan. I ako mi se baš jede nešto slatko, najčešće ga jedem navečer jer je to doba dana kad je najmanje izgledno da ću to ponoviti jer idem spavati. Ako pojedem nešto jako slatko ujutro, tražit će me opet slatko i za sat vremena jer je to jednostavno takav ciklus. Ja sam prije započinjao dan s kavom i kroasanom, rekao je Damir.

Budući da mnogi ljudi salatu zamišljaju kao dodatak obroku, zamolili smo Damira da nam otkrije kako izgledaju njegove salate i što sve dodaje u njih.

'U salatu stavljam piletinu ili sir, fetu, parmezan. Što god nema ugljikohidrata, a da je zasitno. Stavljam različite orašaste plodove, sve vrste zelenih salata, tikvicu možeš narezati unutra, što god ti padne na pamet', odgovorio je.

S nama je podijelio i jedan svoj omiljeni recept koji si pripremi kad poželi nešto slasno.

'Znam si napraviti jedan recept, scachatta se zove, to sam našao na internetu. Naribaš jedan mladi krumpir i dosta tikvica, dodaš unutra gaudu, dodaš malo brašna od slanutka ili leće, umijesiš to u tijesto i samo razvaljaš na pleh i zapečeš. To je nešto najfinije ikad. To je kao kruh, iznimno je fino, a baza su tikvice i sir, samim time ti neće utjecati na šećer, jako je zasitno. To mi je kao neki snack kad poželim nešto slično pizzi', objašnjava.

Pitali smo ga i koliko je kilograma izgubio zahvaljujući ovim promjenama.

'Kad sam krenuo u trčanje i žestoku redukciju ugljikohidrata sam pao nekih 6-7 kg, a sad sam taman negdje između, na 83. Stvar je u tome da ja sad jako puno treniram, s velikim težinama, tako da moje tijelo ne bi više ni podnijelo da sam jako mršav. Jednostavno kad toliko treniraš, automatski mi je i malo veći unos proteina tako da sam sve skupa izgubio nekih 4 kilograma, ali je moj sastav tijela znatno drugačiji nego što je bio prije jer su mi mišići jači, a nemam toliko masti više, trbuh sam stesao', ispričao je.

Budući da je Kedžo već ranije govorio o problemima s mentalnim zdravljem, zanimalo nas je i koliko je to utjecalo jedno na drugo.

'Jako je puno te anksioznosti koju sam imao dolazilo od prehrane, samo što mi to ne povezujemo. Zapadnjačka medicina je donedavno imala varijantu liječenja svakog dijela tijela zasebno, a zapravo smo jedan organizam koji funkcionira tako da svi dijelovi tijela jako puno rade skupa. Čitao sam, na primjer, o velikoj povezanosti mozga i crijeva i da zapravo jako puno serotonina u našem organizmu dolazi od toga. Pa kad cijelo vrijeme unosiš smeće u sebe, te bakterije hraniš jako loše i samim tim smanjuješ broj dobrih bakterija, a dolazi ti jako puno loših bakterija. To je zapravo jako povezano jedno s drugim. Počneš s prehranom i tjelovježbom pa se nakon nekog vremena počneš osjećati malo bolje, vidiš da si malo stabilniji u glavi. Pa onda kreneš od sebe micati ljude koji ti ne čine dobro, micati situacije koje nisu dobre za tebe, moraš se osnažiti, moraš od negdje početi. Kod mene je prvo bila prehrana, izbacivanje svega što mi diže šećer u krvi, onda je krenula tjelovježba i onda sam došao u balans tijela i uma, polako počeo donositi ispravnije odluke za sebe', zaključuje.