Psihički problemi ne zaobilaze nikoga, no mnogi su često neodlučni i sramežljivi kad je u pitanju traženje stručne pomoći.
Psihologu ili psihoterapeutu obraćamo se u krajnjoj nuždi ili kad problemi uništavaju nas, a time i našu obitelj, no to ne bi smjelo biti tako jer nas problemi koji uzrokuju stres i depresiju lako mogu uništiti.
Specijalist medicinske psihologije na Klinici za psihoterapiju VMA dr. Goran Kličković odgovorio je na neka vrlo važna pitanja u vezi psihičkg zdravlja.
1. Kada je pravo vrijeme da osoba ode psihologu i potraži pomoć?
Ljudi se obraćaju psihologu ili psihoterapeutu kada trenutna kriza, poteškoće, problemi ili simptomi narastu do te mjere da patnja više nije moguća.
Iskustvo pokazuje paradoksalno da što je veća poteškoća ili patnja, to je veća motivacija za suočavanje s problemom.
Osoba je tada spremnija i upornija u sagledavanju razloga i uzroka problema. Kriza se javlja kada životni događaj ili stresor premaši naše iskustvo i trenutni emocionalni kapacitet.
U procesu rada na sebi, u sklopu psihološkog savjetovanja, s vremenom dolazi do ublažavanja simptoma i problema jer njihova signalna funkcija gubi na značaju nakon što se fokusiramo na problem.
2. Koji su signali koji ukazuju na mogući živčani slom i kako ih prepoznati?
Signali su promjene, odnosno pojava određene ili opće disfunkcije, ali i patnja koju osjećamo kada naši kapaciteti nisu dovoljni da se prilagodimo promjeni ili životnom događaju. Manifestiraju se kao promjene raspoloženja, zdravstveni problemi, promjene ponašanja, neučinkovitost i tako dalje.
Ponavljam, što je kriza jača i patnja veća, to ljudi prije poduzmu nešto. A ako su smetnje blaže, podnošljivije, skloni smo se prilagoditi, podići razinu prilagodbe na patnju i ignorirati signale.
3. Kako se riješiti stresa i njegovog negativnog utjecaja na zdravlje?
Važno je da nešto poduzmemo i aktivno pristupimo rješavanju problema. Pokušajmo vidjeti što nas u našem iskustvu i načinu života dovodi do disfunkcionalnosti i poteškoća.
Obraćanje stručnjacima za mentalno zdravlje jedan je od načina da aktivnije i ambicioznije sagledamo uzroke poremećaja i pokrenemo proces rada na sebi. To je relativno dugotrajan proces, ali tek spoznaje i promjene u nekom dijelu našeg emocionalnog doživljaja dovode do trajnijeg rješenja, piše Stil.
