Što uspješnoj ženi poput vas znači humanost?
Humanost se živi svaki dan, ne traje trenutak, a sastoji se od malih, svakodnevnih stvari poput prepoznavanja trenutka tuge i vapaja za pomoći u glasu ili neizrečene boli na licu.
Kako ostajete prizemni?
Radeći posao koji ogoljuje ljude u njihovoj sreći, ali i tuzi, donoseći ponekad u kratkom vremenu vrlo teške odluke i izgovarajući povremeno vrlo tužne činjenice. To me drži prizemnom i bogobojaznom jer čovjek bolno postane svjestan vremenskog trajanja.
Što je za vas sreća?
Neopisiva je sreća kada pomognete kako profesionalno tako i ljudski. Taj osjećaj zadovoljstva na neki je način iznimno sebičan jer donosi osjećaj ugode i spokoja.
Kojom se vrstom humanitarnog rada bavite?
Aktivna sam članica Lions kluba Grič i Međunarodnog kluba žena IWC Zagreb. Tražimo komu je potrebna izravna pomoć i djelujemo brzo.
Koliko ste se promijenili otkako se bavite humanitarnim radom?
Teško podnosim nepravdu, brzo uočavam spolne razlike, bez obzira na nominalnu jednakost kao u našem društvu, manje sam tolerantna na nasilje i ratne igre, izluđuje me ravnodušnost ljudi prema tuđoj nesreći i život u lažnom izobilju.
Foto: Story
Kako ste zapravo počeli?
U meni je polako sazrijevala želja za zdravstvenom edukacijom žena žrtava nasilja. Otvarajući ta vrata, otvorio se jedan posve novi svijet. Shvatite da postoje brojni paralelni svjetovi koji se često ne vide, ne dotiču, niti znaju jedni za druge, a još manje pokazuju međusobno razumijevanje.
Zašto je dobro biti dobar?
Osjećaj neopisivog zadovoljstva kada nekome pomognete teško možete ičim zamijeniti. Stalnim pomaganjem prenesete poruku barem jednoj osobi i polako mijenjate ljude. Ako izgubimo osjećaj za osnovnu brigu o čovjeku, postat će upitno elementarno značenje života, ono zašto živimo.
Koliko ste socijalno osviješteni?
Kada radite s ljudima, često susrećete ono što ste smatrali gotovo nemogućim: djevojčice žrtve obiteljskog seksualnog nasilja, mlade žene koje obitelj svjesno podvodi da bi bolje živjela, društveno odobrenu prostituciju zbog boljeg materijalnog statusa s bolje stojećim muškarcem koji apsolutno uvjetuje odnos, bolest koja vas društveno marginalizira, tjelesni hendikep koji vas prostorno sputava.
Pokušavate li i na koji način to prenijeti na ljude oko sebe?
Smatra da su bitna djela, a ne riječi, jer ona ostaju iza nas.
Što biste željeli poručiti drugima s obzirom na vremena u kojima živimo?
I jedan osmijeh i ljudska toplina znače živjeti humano.
Razgovarala: Una Zima
Fotografije: Matea Smoličić Senčar
