Kojom vrstom humanitarnog rada se bavite?
Kao predstojnica UNICEF-a vodim tim stručnjaka koji podupire zaštitu i ostvarivanje dječjih prava, kako u Hrvatskoj tako i u drugim zemljama svijeta. Izravna humanitarna pomoć dio je spektra naših aktivnosti, a najčešće je provodimo u kriznim situacijama izazvanim prirodnim nepogodama, poput ovogodišnjih poplava, ili pak u zemljama zahvaćenim ratom ili epidemijama, poput djelatnosti na područjima zahvaćenim ebolom. Bavimo se i traženjem sustavnih i održivih rješenja za pojedine probleme.
U čemu najviše uživate?
Teško bih se mogla odlučiti uživam li više u svom poslu ili u izvanposlovnim aktivnostima. Jednako sam sretna u ponedjeljak ujutro, kao i u petak navečer.
Koliko ste se kao osoba promijenili otkad se bavite humanitarnim radom?
Humanitarnim radom i djelovanjem u području ljudskih prava počela sam se baviti u 21. godini, što me više formiralo kao osobu nego promijenilo. U Africi sam naučila veseliti se malim stvarima, biti skromna i zahvalna i za ono najosnovnije što imam. U Latinskoj Americi izoštrio se moj osjećaj za socijalnu pravednost, a duh postao je kreativniji. Svugdje su na mene utjecali različiti ljudi i okolnosti.
Kako biste definirali uspjeh?
Za mene je osobni uspjeh osjećaj da pridonosim nečemu važnom te osjećaj da, bez obzira na razne pritiske, ostajem vjerna vrijednostima i načelima koji me definiraju ovakvom kakva jesam. Mislim da svatko treba definirati uspjeh sam za sebe, a upravo to postići je - uspjeh! Jer sve je više nametnutih modela uspjeha, većinom utemeljenih na materijalnom bogatstvu. Misleći na tu vrstu “uspjeha”, Dalaj Lama je lijepo rekao: “Našem planetu ne treba više uspješnih ljudi. Planetu je hitno potrebno više mirotvoraca, iscjelitelja, pripovjedača i drugih ljudi punih ljubavi”.
Jeste li ikada “poletjeli” na krilima uspjeha?
Naravno! Često “letim”, kako osobno tako i sa svojim timom u UNICEF-u. Uspjehe treba slaviti, a let je dobar jer je odozgo bolja preglednost i perspektiva.
Foto: Story
Kako ostajete prizemni?
Nastojim ne biti prizemna, već težiti visokim ciljevima. I u UNICEF-u si postavljamo visoke ciljeve, premda znamo da ih je teško dosegnuti i premda to od nas zahtijeva izvanredne napore i puno strpljivosti. Dakako, nastojimo biti racionalni, ali i ambiciozni i kreativni u traženju rješenja. Primjerice, naš je cilj da baš svako dijete u Hrvatskoj ima mogućnost ići u vrtić ili da baš nijedno dijete ne osjeti teret siromaštva. Nemoguće? Naravno da je moguće!
Kako ste zapravo počeli?
Moj odabir zanimanja dogodio se u vrijeme rata u Hrvatskoj. Kad je počeo rat, bila sam studentica prve godine francuskog i španjolskog jezika i književnosti u Zagrebu. Osjećaj da se oko mene događaju strahote, a ja ništa ne poduzimam, bio mi je nepodnošljiv. Zato sam se pridružila jednoj španjolskoj nevladinoj organizaciji koja se bavila prikupljanjem humanitarne pomoći za izbjeglice i prognanike u Hrvatskoj. Nakon šest godina rada u toj organizaciji, zahvaljujući iskustvu i poznavanju jezika, pronašla sam posao pri UN-u, najprije u Africi, a potom i na drugim kontinentima. Surađivala sam i s nevladinim organizacijama, a posao me, nakon Hrvatske, odveo u Tanzaniju, Burundi, Libanon, Demokratsku Republiku Kongo, Kolumbiju, a potom natrag u Hrvatsku.
Tijekom godina s čime ste se sve susretali?
Moja iskustva „s terena“ doista su bogata i raznolika. Živjela sam i radila u nekoliko kultura koje se znatno razlikuju od moje, i to je ponekad dovodilo i do vrlo smiješnih situacija. Međutim, svjedočila sam i iznimno tragičnim i teškim sudbinama ljudi izloženih najtežim kršenjima ljudskih prava. Ipak, svuda sam susretala sjajne, uporne, neumorne humanitarne radnike, kao i borce za ljudska prava koji svakodnevno stavljaju život na kocku radi zaštite prava svojih zajednica. Upravo to mi daje nadu da čovječanstvo zna i može svijet učiniti boljim nego što je on danas.
Što biste voljeli poručiti ljudima s obzirom na vremena u kojima živimo?
Željela bih im poručiti da se ne predaju. Vremena jesu teška, ali najveću prijetnju za sve nas čine beznađe i ravnodušnost. Djeci smo dužni ostaviti bolji svijet i baš svatko od nas može tome pridonijeti.
Razgovarala: Una Zima
Fotografije: Dražen Kokorić
