Sinoć je u Atelijeru Meštrović, u Mletačkoj 8, svečano predstavljen katalog izložbe Meštrovićev znak u Zagrebu – arhitektura: 80 godina Meštrovićeva paviljona te održano predavanje dr. sc. Vendule Hnidkove – Kako sagraditi muzej u 1930-ima?, autorice teksta u katalogu i stipendistice istraživačkog programa Marije Curie.
Uz predavanje dr. sc. Vendule Hnidkove, na predstavljanju kataloga sudjelovali su i ravnateljica Muzeja Ivana Meštrović, gđa Sandra Grčić Budimir, dr. sc. Irena Kraševac znanstvena savjetnica na institutu za povijest umjetnosti Zagreb, dr. sc. Ana Šverko viša znanstvena suradnica na Institutu za povijest umjetnosti Centar Cvito Fisković u Splitu, Damir Gamulin dizajner te Barbara Vujanović autorica teksta u katalogu i viša kustosica Atelijera Meštrović.
O izložbi:
Osamdesetu obljetnicu podizanja i otvorenja Doma hrvatskih likovnih umjetnika, odnosno Meštrovićeva paviljona, Muzeji Ivana Meštrovića obilježavaju izložbom Meštrovićev znak u Zagrebu – arhitektura: 80 godina Meštrovićeva paviljona, otvorenom 18. prosinca 2018. u Atelijeru Meštrović. Izložbu je osmislila viša kustosica Atelijera Meštrović Barbara Vujanović. Na izložbi se turbulentna povijest građevine tematizira i tumači na intrigantan i zanimljiv način kroz vizualne instalacije u izvedbi umjetnika Ivana Marušića Klifa. Instalacijama, koje se temelje na bogatoj fotografskoj i arhivskoj građi, sabranoj iz zagrebačkih muzeja, te privatnih arhiva, pridružena je i originalna maketa Meštrovićeva paviljona iz fundusa Atelijera Meštrović. Izložba se može razgledati do 3. ožujka 2019. Izložbu prati katalog na hrvatskom i engleskom jeziku.
Iz recenzije Ane Šverko „Konteksti klasičnog“:
Kontekst klasične građevine, točnije njegove mijene, tema je izložbe Meštrovićev znak u Zagrebu – arhitektura: 80 godina Meštrovićeva paviljona više kustosice Barbare Vujanović, koja je u lani objavljenoj knjizi obradila građevine i javne spomenike kojima je Meštrović obilježio Zagreb. U knjizi je ukazala na jedinstvenost tako intenzivne prisutnosti stvaralačke individue u javnom prostoru nekog grada, pozivajući pritom na naročitu pažnju naspram kulturnog i društvenog konteksta u kojemu su Meštrovićevi radovi nastali. Pomnim mapiranjem Meštrovićevih djela u gradu Zagrebu stvorila je sustav koji nam omogućuje njihovu međusobnu komparaciju kao i usporedbu onodobnog i današnjeg konteksta grada, skrećući pozornost na povijest svake od urbanističkih lokacija kojima pripadaju. Jer povijest životnog ciklusa lokacije je ona koja bi trebala upućivati na svaki novi arhitektonski koncept. I to je jedan od osnovnih motiva ove izložbe posvećene Meštrovićevu paviljonu, zasigurno najistaknutijem “znaku” što ga je ostavio Zagrebu.
Vizualne instalacije Ivana Marušića Klifa koje interpretiraju preobrazbe Paviljona u svim fazama, od trenutka gradnje do recentnog preuređenja, tekstovima su popratile Barbara Vujanović i povjesničarka arhitekture Vendula Hnídková. Dok je Barbara Vujanović navela i znalački interpretirala historijat njegovih prostornih i programskih mijena, Hnídková se usredotočila na Paviljon hrvatskih umjetnika u kontekstu njegova nastanka, upozorivši i na značenje same izvorne funkcije. Živo nas vodi kroz povijest njegove izgradnje analizirajući pritom Meštrovićev stvaralački postupak i dovodeći Paviljon u vezu s ostalim Meštrovićevim arhitektonskim djelima.
Autorice su svojim tekstovima dale dodatni, iznimno vrijedan sloj izložbi, doprinijevši tako stručnom relevantnošću argumentiranoj interpretaciji umjetnikove teme. Ova izložba upućuje na svijest o polivalentnosti arhitekture i važnosti analize ideje i povijesti prostora te shvaćanje interakcije spomenika i konteksta, kako bismo znali s njim odgovorno postupati u ovoj privilegiranoj dimenziji sadašnjosti, jedinoj u kojoj možemo mijenjati stvari. Također, kazuje nam da se promjene događaju i kulturnim i umjetničkim djelovanjem, koliko god to nekada zvuči kao utopija. Ali kultura grada je, kako formiranjem institucija tako i različitim oblicima javnog djelovanja, pa stoga i angažiranim izložbama, uvijek činila temeljnu urbanu vrijednost i bila znak istinskog urbaniteta. Jer gradovi su mjesta konzumacije kulture, ali prije svega njezina kreiranja.
O predavanju:
Kako sagraditi muzej u 1930-ima?
Čini se da su 1930-e problematično razdoblje u pogledu izgradnje umjetničkih muzeja. I ne samo muzeja. Nacionalne vlade bile su zauzete rješavanjem problema masovne nezaposlenosti i s njom povezanih socijalnih nemira, dok je na globalnoj razini postojala opasnost od novoga razornog rata uzrokovanoga totalitarnim režimima. U takvoj situaciji čini se da umjetnički muzeji nisu bili tema dana. No, nekoliko znamenitih muzeja i galerija diljem svijeta uvjeravaju nas u suprotno. Tko su graditelji umjetničkih muzeja 1930-ih?
O predavačici:
Dr. sc. Vendula Hnídková stekla je titulu doktorice znanosti iz područja teorije i povijesti dizajna i novih medija na Akademiji umjetnosti, arhitekture i dizajna u Pragu, nakon stečenoga magisterija iz povijesti umjetnosti na Sveučilištu Masaryk u Brnu. Također je studirala na Sveučilištu Aalto u Helsinkiju, te na Institutu za povijest umjetnosti u Beču. Prije priključenja Sveučilištu u Birminghamu radila je kao istraživačica i profesorica na Institutu za povijest umjetnosti pri Češkoj akademiji znanosti, te na Akademiji umjetnosti, arhitekture i dizajna u Pragu.
Istraživački interes dr. sc. Vendule Hnídkove usmjeren je na produkciju moderne i suvremene arhitekture u Srednjoj Europi u okviru pitanja nacionalnog identiteta, internacionalizma te međuodnosa arhitekture i politike, što ju je potaknulo na novo povijesnoumjetničko tumačenje s margine.
