Je li vaše nastojanje da smanjite količinu šećera ili ugljikohidrata uvijek neslavno završilo; skrivate li slatkiše ili poričete da ih jedete; razmišljate li o slasticama čak i ako niste gladni; osjećaje li svakodnevno pad energije u popodnevnim satima, pa pomoć tražite u nečem slatkom? Ako na većinu ovih pitanja odgovarate potvrdno, vi ste ovisnik o šećeru ili ste u najmanju ruku vrlo blizu tome da to postanete. Uz to, ako znamo da je šećer najodgovorniji za sve veći broj pretilih osoba (jer se višak direktno pretvara u mast) te da šteti svim našim organima (osobito gušterači), apstinencija od šećera najbolja je moguća odluka. No kako to i ostvariti, osobito ako znamo da šećer stvara ovisnost. “Kada govorimo o šećerima, moramo znati da postoje šećeri i “šećeri”, odnosno ugljikohidrati koje dijelimo na složene (škrob, vlakna, izvori su integralne žitarice, povrće) i jednostavni ugljikohidrati, odnosno šećeri (izvori su mlijeko, voće). Međutim, šećeri koji nas zabrinjavaju su oni koji se nalaze u namirnicama, već oni koji se dodaju u razne prehrambene proizvode. To su „šećeri“ na koje treba upozoravati te ih je, kao takve, bitno razdvojiti”, kaže nutricionistica Diana Gluhak i napominje kako upravo ti jednostavni šećeri iz raznih prehrambenih proizvoda (voćni nektari, slatkiši, slatki pekarski proizvodi) u našem tijelu rade pomutnju, tj. lako se i brzo apsorbiraju u krv, što našem organizmu otežava rad. Šećer tako, pojašnjava nutricionistica, utječe da naši organi, primarno gušterača, rade brže, jer treba “pohvatati” sve te molekule šećera i spremiti ih u stanice. “Za one molekule koje se ne stignu pospremiti u stanice, ili ako je stanica 'sita', molekule šećera se pospremaju u masno tkivo. U svakom slučaju, stvar je u mjeri, a generalno gledajući ljudi konzumiraju puno više šećera nego što im je potrebno i svakako ga treba smanjiti. Činjenica na koju je upozorila Svjetska zdravstvena organizacija - da je u Europi svako treće dijete od 11 godina pretilo ili ima problema s težinom - definitivno je povezana s prekomjernom konzumacijom šećera”, upozorava nutricionistica. Oko izjave da šećer stvara ovisnost znanost se još uvijek koleba, kaže Diana Gluhak. Dok neka istraživanja govore da bi se ovisnost o šećeru mogla riješiti jednakim lijekovima kao i ovisnost o nikotinu, drugi nisu još u potpunosti sigurni. Znanstvene studije pokazuju pozitivne rezultate ovisnosti o šećeru na životinjama, međutim, kod ljudi nema dovoljno dokaza. Ono oko čega se svi slažu jest činjenica da šećer u količini kojoj ga konzumiramo stvara naviku i da loše utječe na naš organizam. “Zaslađena pića zamijenite sa 100% voćnim sokovima, čajem i vodom; umjesto slatkih pekarskih proizvoda pojedite bademe, lješnjake ili voće, a na slatkiše zaboravite, osim eventualno u posebnim prilikama. Sada kada znamo da se ugljikohidrati nalaze u mnogim namirnicama, za očekivati je da osobe koje žele smanjiti šećer, krenu na prehranu koja je LCHF, odnosno s malom količinom ugljikohidrata i nešto većom količinom masnoća. To je trend koji je primarno zahvatio sjeverne zemlje i pojavljuje se kod nas na Mediteranu. Tu treba biti oprezan jer smo mi genetički drugačiji, i epigenetički drugačije reagiramo na takav tip prehrane. Zlatna sredina bi bila smanjiti rafinirane ugljikohidrate (dodane šećere u raznim proizvodima, škrobastu hranu) na najmanju moguću mjeru, ali ne i potpuno izbacivati prirodno prisutne šećere, primjerice iz voća”, kaže nutricionistica Gluhak koja je i pojasnila zašto je važno izbaciti i tjesteninu i kruh. Naime, to je zbog njihovog glikemijskog indeksa (indeks koji pokazuje koliko brzo molekule šećera dospiju u krv), koji je u ovim proizvodima visok i gotovo jednak kao i za stolni šećer. Uz tjesteninu i kruh, nutricionistica preporučuje i smanjiti unos škrobnih namirnica, a povećati unos zelenog lisnatog povrća. “Šećer iz prehrane ne možemo u potpunosti izbaciti, niti se to preporučuje. To bi značilo da osim dodanih šećera, nećemo okusiti nikakvo voće, niti žitarice ili škrobno povrće, već samo mesne, mliječne proizvode i jaja, lisnato zeleno povrće i orašaste plodove, što ne spada u kategoriju uravnotežene prehrane koja nam je potrebna na duge pruge”, savjetuje nutricionistica. Ako smanjimo količinu dodanih šećera u prehrani, možemo primijetiti mnoge dobrobiti; od lakšeg održavanja tjelesne mase, redukcije tjelesne mase, smanjene pojave gljivičnih oboljenja, promjene na koži općenito, više energije... Promjene su razne i svatko će ih, kaže nutricionistica, osjetiti na drugačiji način. Tako je bilo i sa Zagrepčankom Tinom Uglješić.

Zagrepčanka Tina Uglješić već pet godina ne konzumira rafinirani šećer i pronašla je savršene zamjene zbog kojih nije imala apstinencijskih kriza “Rafinirani bijeli šećer sam odlučila izbaciti iz prehrane jer sam se zainteresirala za sirovu hranu, kao oblik prehrane koja ne podržava unos bijelog šećera. To je bilo prije gotovo pet godina, a tada sam iz prehrane izbacila i svu industrijski pripremljenu hranu, a posebno hranu koja sadrži mnoštvo aditiva, konzervansa, a između ostalog i šećera. Tako, osim šećera, ne jedem ni mlijeko i mliječne proizvode, meso, ribu, jaja te bilo koji izvor glutena”, kaže Tina Uglješić koja je ubrzo nakon toga počela i pisati svoj blog Zelenarium. Iako su recepti koje objavljuje isključivo sirovi, nije joj želja, kaže, nagovoriti bilo koga da pređe 100% na sirovu hranu, već da što više ljudi shvati važnost unosa svježe hrane. Kriza nije bilo jer se, kako kaže, nije odrekla slatkog kao takvog, već samo bijelog šećera. Tina tako unosi slatko u obliku fruktoze (kroz voće), meda, stevije, suhog voća ili eventualno sirovog kokosovog šećera. “Uopće mi nije bilo teško izbaciti bijeli šećer jer postoji nebrojeno mnogo recepata sa slatkim alternativama. Sjećam se da je prije nekog vremena moja kćer rekla: ‘Mama, znaš li ti da meni nitko u školi ne vjeruje da mi doma nemamo šećera?’. Moj odgovor je bio: ‘Zar nemamo?’ Drugim riječima, spontano sam ga prestala kupovati i zamijenila drugim alternativama, a da tome nisam predavala preveliku pažnju. Nakon što sam promijenila prehranu, osjećam se odlično, nemam tolike potrebe za slatkim, a ako mi i dođe da pojedem slatko, pripremim neku sirovu slasticu koja je jako zasitna pa nikada ne pojedem puno. Imam više energije, nemam napadaje gladi, koncentriranija sam, nisam umorna nakon obroka i, što je najvažnije, ne podliježem svako malo prehladama i virozama”, zaključuje Tina. Autor: Danijela Petrov Fotografije: Profimedia i privatni arhiv