Ljeto nije ljeto bez odmora u rodnom kraju za glumca Momčila Otaševića. Vruće ljetne mjesece provodi u Crnoj Gori, ali nema mirovanja. Iako trenutno uživa u kratkom odmoru od seta, uskoro se ponovno vraća na set serije ‘U dobru i zlu’, čiji se povratak očekuje ove jeseni, zajedno s novim epizodama omiljene serije ‘Kumovi’. Osim što je po cijele dane akcija s njegovim mališanima Mašom i Jakšom, nakratko je postao i automehaničarski šegrt. Kakvo je to iskustvo, bez čega ne može početi svaki dan ljetnog odmora, ali i kako se zaljubio u plovidbu jedrenjacima, govori za Story.
Kako izgleda vaša ljetna svakodnevica u rodnom kraju?
Ljetna svakodnevica na Cetinju obično mi izgleda tako da dan krene uz burek kod Sulja ili doručak kod kuće na majčinoj trpezi, s djecom oko osam ujutro. I odmah nakon toga kreće akcija, trgovi, parkovi, Nacionalni park Lovćen, Njeguši… Posvuda smo pomalo. Za nas je to vrlo aktivan odmor, uz moje dvoje djece, sestrino dvoje, djecu od kuma i ostalu mnogobrojnu rodbinu. Kao jedan mali vrtić.
Koji su vam najdraži ljetni rituali?
Najdraži ljetni ritual mi je ispijanje kave pod cetinjskim lipama. Ali u širem smislu, moj ljetni ritual je sama Crna Gora. Lovćen, Njeguši, Kotor, odnosno Katunska nahija i Boka Kotorska…
Cilj je što se više odmoriti i opustiti?
Je, cilj je bio odmoriti se i napuniti baterije, jer sam imao nekih deset dana totalnog odmora. Mislim da sam se prilično dobro ‘prepunio’, a sad slijedi ovaj drugi dio odmora - otprilike mjesec dana aktivnog odmora s djecom po Crnoj Gori. U suštini, odmaram samo od snimanja, ali imam desetak predstava za odigrati, a to su ‘Filumena Marturano’, ‘Hasanaginica’ i ‘Ćelava pjevačica’. Igraju se u Tivtu, Baru i drugim gradovima. To su sve naslovi koje je režirao Jagoš Marković. Prije otprilike četrnaest godina radili smo ‘Filomenu’, i evo, predstave i dalje traju, i dalje se igraju, i i dalje smo puni.
Ipak, ima i rada - popravljate motor, vespu? Kakav ste mehaničar?
Iskreno, loš sam majstor, ali sam dobar šegrt i znam učiti. Znam slušati, dodati alat i biti strpljiv, pa ima nešto pohvalno i u tome.
Kako s vašim mališanima najradije provodite vrijeme tijekom vrućih mjeseci?
Moj grad, Cetinje, nalazi se na 650 metara nadmorske visine, a moja je kuća u selu Njeguši na oko 1100 metara, tako da ljeti nemamo prevelike vrućine. Djeca dio dana provode u bazenu, a drugi smo dio dana na planini. Mijenjamo klime, mijenjamo nadmorske visine i uživamo. Stalno smo u pokretu; na biciklima, romobilima. Idemo u adrenalinske parkove, oni se penju po drveću, pa i ja skupa s njima. Bili smo i na Bob stazi na Lovćenu, i sad se baš vraćamo s planine i idemo na ručak u Cetinje. Idemo i na koncerte i bili smo na Who See i domaćem bendu Perper.
Kako izgleda odlazak na plažu? Morate li nositi napuhance, kantice, lopatice, lopte ili je dosta samo doći i plivati, uživati na moru?
Toliko imamo rekvizita da ih stalno sklanjamo i premještamo jer je u dvorištu uvijek četvero djece, i moja i sestrina, plus dvoje djece od kuma. Pravi mali dječji vrtić. Ili su na livadi, ili u bazenu, ili na planini. Stalno je neka akcija. A odlazak na plažu je dosta jednostavan jer ne nosimo sve to. Najvažnije je ronjenje kad se ode na more. Tako da u suštini su samo maske. I disaljke. Ili te nove maske koje su sve u jednom, s integriranim disaljkama. Tih me malo i strah. Nekako, kod obične maske i disaljke odmah vidim dijete, dok ove nove koje pokriju cijelo lice stvaraju neki blagi osjećaj nelagode kod mene.
Iskoristite li i baka-servis kako biste imali i vremena samo za sebe?
Baba i djed-servis radi punom parom. Ne mogu reći da ja to sebično iskorištavam, ali poklone mi spavanje do deset ujutro. To mi stvarno puno znači. Da se odmorim, da se ne dignem s njima u osam, nego da se naspavam po koji dan. Ako me oni ne probude prije toga. A i ogromna mi je pomoć što ne moram ništa kuhati. Znači meni ostaje samo da se igram sa djecom i da uživam, što je baš velika privilegija.
Pretvarate li se i vi na neki način ponovno u dijete dok ste u doma, sa svojim roditeljima? Ponese li vas tu nostalgija za ljetima koja ste tamo proveli kao dijete?
Naravno da se pretvorim u dijete, odnosno nisam nikad ni prestao biti dijete, ne dam to dijete nikome, neću ga ni dati. I jako mi je korisno i za život i za posao i za djetinjstvo moje djece. A i kad se verem s njima po drveću i kad idemo na ‘zipline’, vratim se u dijete u sebi i strašno uživam u tome.
Nedavno ste sudjelovali i na svojoj prvoj regati. Kakvo je to bilo iskustvo?
Tako je, uživao sam sa svojim Bellatrix timom. Fenomenalno iskustvo. Bio sam na moru, znao sam ranije biti na brodu, na jedrenjaku, na Elan Pasari itd. Ali nisam nikad do sada bio na regati, i to još kroz Boku Kotorsku koju posebno volim. Tako da jedno prelijepo iskustvo koje će sad postati sigurno tradicija.
Vidite li se na brodu, kako češće plovite?
Sigurno, vidim se. Jedan od hobija definitivno je od sada i jedrenje. Volio bih i djecu u to uključiti kad još malo porastu.
