Iako smo se naviknuli gledati ga kao zbunjenog i ciničnog doktora na Aljasci, okovanoj ledom i snijegom, u ‘Životu na sjeveru’, glumac Rob Morrow ipak više nalikuje pravednom i snažnom agentu FBI-a Donu Eppesu. A upravo njega glumi u ‘Zakonu brojeva’, seriji koju možemo pratiti na Novoj TV. Kao i u seriji, obitelj mu je na prvome mjestu, tako nikada neće zaboraviti spomenuti koliko obožava svoju suprugu Debbon Ayer i devetogodišnju kćerkicu Tu s kojima živi u Los Angelesu. Iako je ondje uvijek sunčano i toplo, 47-godišnji glumac, koji priznaje da ga je slava opila poput najjače droge, ne propušta svoje slobodne trenutke iskoristiti za putovanja u hladnije krajeve jer obožava skijanje, u čemu je vrstan, a kada mu dosadi rutina u koju svi ponekad upadnemo, skoči koji put i iz aviona... Story: Glumite agenta Dona Eppesa u hit-seriji ‘Zakon brojeva’, što vas je privuklo da prihvatite tu ulogu? Kad su mi ponudili ulogu u ‘Zakonu brojeva’, pročitao sam scenarij i odmah mi se svidjelo puno stvari. Ne želim zvučati otrcano, ali uistinu mislim da serija ima srce, odlične akcijske scene, prepuna je raznih zagonetki i sve to čini je posebnom. Prije nego što smo počeli snimati, pričao sam s producentima i scenaristima pa sam si mogao predočiti svaki nastavak, znao sam da me oni neće razočarati, što se nadam da i ja nisam napravio. Story: Što vam se najviše sviđa na vašem liku? Eppes je klasičan heroj, osoba koja je spremna žrtvovati sebe za veće dobro. Odrastao sam gledajući takve likove i velika mi je čast sada glumiti jednoga od njih. Svakim ga danom sve više upoznajem i na neki način osjećam njegove dvojbe. On želi biti najbolji u svom poslu, ali tada ne može ostvariti romantičnu vezu kakvu želi i zaslužuje. Story: Imate li vi omiljeni broj? Imam, broj 12, to je oduvijek bio broj koji se pojavljuje u mome životu. Kad sam kao klinac igrao bejzbol, imao sam dres s tim brojem, to je bio moj kućni broj, a sada je na vratima moje kamp-kućice kada snimamo. Kada se zamijene brojke, dobije se moj rođendan, rođendan moje supruge i naša obljetnica. Story: Iako vas mlađe generacije znaju kao agenta Eppesa, diljem svijeta ste se proslavili kao doktor Fleischman u seriji ‘Život na sjeveru’? Da, bilo je to davno. Već sam zaboravio koliko je naporno raditi po cijele dane. Ali volio sam svoj život na Aljasci, glumce koje sam ondje upoznao i godine koje sam proveo kao profesionalni liječnik. Story: U jednom nastavku glumi i vaša supruga Debbon Ayer? Bio sam presretan što zajedno glumimo, ona je jako talentirana i prekrasna glumica. Željela je glumiti u ‘Zakonu brojeva’ i kad je napokon došla, to je za oboje bio poseban dan. Ona je bila dama u nevolji, a ja njezin princ na bijelom konju, jedno prekrasno iskustvo, samo mi je žao što nije dulje potrajalo. Story: Posjećuje li vas supruga na setu? Često svrati, a i privatno se družimo s nekim ljudima koji su u seriji, tako da nam je uvijek zabavno na setu i izvan njega. Ponekad osjećam da smo svi dio velike obitelji. Story: Jeste li oduvijek znali da je Debbon prava osoba za vas? Jesam, ali ona nije. Naime, upoznali smo se 1982., kad sam bio potrčko na filmu ‘A Chorus Line’, a ona je radila na recepciji. Čim sam je vidio, zaljubio sam se u nju, ali sam bio toliko mlad i neiskusan da sam od straha jedva mogao progovoriti. Dakle, tada se nije ništa dogodilo, u međuvremenu sam se proslavio, imao drugih djevojaka i sve su one bile super, ali oduvijek sam znao da je Debbon ona prava. Ipak, moralo je proći nekoliko godina da sve sjedne na svoje mjesto i da budemo zajedno. Story: Ponovno ste se susreli sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća? Nakon snimanja ‘Života na sjeveru’, vratio sam se u New York, Debbon se razvela od prvog supruga i igrom slučaja kupio sam stan u ulici u kojoj je i ona živjela. Dijelilo nas je samo nekoliko ulaza. Odlučio sam napraviti tulum za rođendan, a s obzirom na to da mi je bila susjeda i da smo rođeni na isti dan, nazvao sam je i pozvao da dođe. Došla je, kliknuli smo i od tada 21. rujna zovemo rođendanom godišnjica. Story: Prije devet godina rodila se vaša kći Tu. Kad se ime čita s prezimenom, znači sutra (tomorrow). Kako ste se odlučili na tu zanimljivu kombinaciju? Baš nam se jako svidjela ta igra riječi, a na neki način to je i obiteljska tradicija. Moja se supruga zove Debbon, a preziva Ayer i ako se to pročita zajedno dobije se ‘debonaire’ što znači živahan, uglađen ili veseo. Ako ikad budem imao sina, nazvat ću ga Bone (bonemorrow znači koštana srž), iako mislim da mi supruga ipak to neće dopustiti. Story: Je li vas kći promijenila? Zacijelo jest, sada se puno bolje i na drukčiji način nosim s usponima i padovima u karijeri. S njom mi se promijenio i pogled na svijet, sada znam čime se ne trebam zamarati. Na neki način, njezino me rođenje i oslobodilo zato što sada znam da osim obitelji ništa drugo nije važno. Za nju mi ne bi bio problem ni raditi u McDonaldsu. Za svoju bih djevojčicu sve dao i napravio. Ona je nešto najbolje što sam u životu napravio, moj najveći uspjeh, a na drugom je mjestu brak s njezinom mamom. Story: Imate skladan obiteljski život, no tako nije bilo kada ste bili dijete. Roditelji su mi se razveli kada sam imao devet godina, što je za mene bio veliki šok, kao da me netko izbacio iz moga mjesta u raju. Tata se odselio, a ja sam se s mamom selio iz jednog lošeg stana u drugi. Iako ništa nije bilo kao prije, mama je ipak željela da djelujemo kao sretna obitelj koju događaji iz prošlosti nisu pretjerano pogodili. Story: Kako je to utjecalo na vas? Cijela je situacija odredila mene i moje postupke. Počeo sam markirati, sve sam rjeđe dolazio u školu, ali sam se upustio i u neke druge aktivnosti. Story: Kakve aktivnosti? Nezakonite. Primjerice, jednom sam ukrao rukavice za igranje bejzbola, provozao se u automobilu koji sam ukrao mami... takve sitne stvari. Poslije sam proveo godine na terapijama pričajući o problemima svoga odrastanja. Story: Uz sve što vam se događalo, kako je gluma postala vaš odabir? Gledao sam Johna Travoltu u ‘Briljantinu’ i opčinio me taj lik buntovnika. Od tada sam znao da želim biti glumac, i to je postao moj glavni cilj u životu. I čim sam s osamnaest godina dobio priliku, odselio sam se u New York i počeo raditi na ostvarenju svoga sna. Story: Srećom, taj ste san uspjeli ostvariti, a je li vas slava promijenila? Naravno, slava te opije poput najjače droge. Primjerice, nikad nisam probao heroin, ali sve ono što sam čuo o njemu, mislim da se može usporediti sa slavom. Toliko je dobra da samo želiš još više. Odlična je jer ako si slavan, možeš dobiti stvari o kojima kao običan čovjek ne možeš ni sanjati. A tu su i žene... Kada sam bio mlađi, iskorištavao sam sve što mi je slava donijela i pri tome neizmjerno uživao u svemu. Story: A sada? Još uvijek se borim s nekim situacijama u kojima se nađem jer sam poznata osoba. Primjerice, kad mi se ne sviđa stol koji sam dobio u restoranu, budem razočaran i tražim onaj koji želim. Kao i kod svake droge, slava s vremenom gubi na jačini, a svakom treba nešto dugotrajnije u životu. Story: Mislite li na religiju? Da, zato sam i forsirao da u ‘Zakonu brojeva’ bude jasno da je Don Eppes židovske vjeroispovijesti, što u prvih nekoliko sezona i nije bilo najjasnije. Na početku nisu svi bili presretni mojom idejom, ali ja to razumijem jer serija želi obuhvatiti što više gledatelja, pa nikakva ograničavanja nisu dobra. S obzirom na to da se mojem liku dogode neke loše stvari, mislio sam da bi uvođenje elementa vjere bilo dobro. Kao i u stvarnom životu, može pomoći osobi koja se osjeća izgubljeno kako bi pronašla nove smjernice i pravi put.
Pripremila Maja Šitum Snimke Wireimage, RedDot, Rex, Getty
