Većina roditelja učinila bi sve kako bi njihova djeca bila sretna, zadovoljna i sigurna. Međutim, ponekad nismo ni svjesni da naša dobronamjerna briga zapravo može izazvati anksioznost kod djece, i upravo na to upozorava jedan psiholog.
Neki od glavnih simptoma anksioznosti kod djece su stalna zabrinutost ili negativne misli, teškoće s koncentracijom, nesanica ili loši snovi noću. Osim toga, promjene u prehrambenim navikama, često plakanje ili žalbe na bol u trbuhu i slični znakovi također mogu ukazivati na anksioznost.
Mama i psihologinja, dr. Jazmine, koja vodi Instagram stranicu @mommypsychologist, upozorila je roditelje da nekim svojim navikama i ponašanjem nesvjesno „treniraju dječji mozak da previše brine“, odnosno izazivaju anksioznost kod mališana.
1. Stalno uvjeravanje
Prva pogreška je pretjerano uvjeravanje djeteta frazama poput „bit će sve u redu“ ili „ne brini, nema razloga za strah“. Psihologinja ističe da stalnim ponavljanjem ovih fraza zapravo učite dijete da preispituje vlastita osjećanja i da sumnja u sebe.
Umjesto toga, preporučila je da potvrdite njihove osjećaje tako da im kažete da razumijete da se osjećaju anksiozno i objasnite im situaciju korak po korak.
2. Rješavanje problema umjesto njih
Druga pogreška koju mnogi roditelji čine jest stalno pokušavanje da riješe sve umjesto djeteta kako bi izbjegli bilo kakve probleme. Takvi roditelji djetetu niti ne pruže priliku da sami nešto probaju. Dr. Jazmine preporučuje da ih osnažite tako da im kažete da, iako znate da može biti teško, vjerujete da oni to mogu.
3. Pokazivanje vlastite anksioznosti, ali bez objašnjenja
Treća pogreška roditelja je pokazivanje vlastite anksioznosti, a da je pritom ne objasne o čemu se radi. Na primjer, to može značiti da stalno žurite, od svega radite katastrofu, pretjerano dramatizirate, stalno sve provjeravate i pokušavate sve riješiti. Djeca tada apsorbiraju vaš stres, ali ga zapravo ne razumiju – samo im je jasno da „nešto nije u redu“. Umjesto toga, psihologinja savjetuje da jasno kažete zbog čega se osjećate anksiozno i naglasite da je to vaš osjećaj, a ne njihov.
4. Izbjegavanje stvari koje im nisu ugodne
Objašnjavajući četvrtu pogrešku, dr. Jazmin je rekla da roditelji možda misle da čine pravu stvar dopuštajući djeci da izbjegavaju situacije koje im stvaraju nelagodu, ali ih to zapravo uči da izbjegavaju svoje strahove umjesto da se suoče s njima.
Iako bi možda bilo lakše dopustiti im da preskoče zabavu na koju ne žele ići, ona preporučuje da im kažete da znate da ih to čini anksioznima, ali da ipak idete. Ako i dalje smatraju da je to previše za njih, uvijek možete otići ranije.
5. Stalno ispitivanje kad su tihi
Može biti uznemirujuće kada je vaše inače energično dijete tiho, ali dr. Jazmin kao petu pogrešku navodi stalno ispitivanje djece jesu li dobro, čime ih učite da nešto nije u redu kada su mirna. Njezin savjet je da djetetu date prostora, pustite ga da bude tiho i eventualno mu kažete: „Tu sam za tebe ako me trebaš.“
6. Ne pokazivanje kako se borite sa stresom ili porazom
Na kraju, dr. Jazmin ističe da roditelji koji se pretvaraju da je sve u redu kada očito nije – što navodi kao šestu pogrešku – uče svoju djecu da su borba i izazovi nešto nenormalno.
Ona preporučuje da dopustite djeci da vide kako se nosite s nekim izazovom i kako se sami snalazite. Na primjer, ako imate prezentaciju zbog koje ste pod stresom na poslu, recite im nešto o tome i dajte im do znanja da ćete se pripremiti i duboko udahnuti da biste je savladali.
