Anksioznost ili tjeskoba se može pojaviti i kod djece, ali je roditelji često ne prepoznaju. Djeca ne mogu uvijek objasniti kako se osjećaju, zbog čega svoje emocije pokazuju ponašanjem i tjelesnim reakcijama.
Evo nekih ranih znakova koji mogu ukazivati na anksioznost - a roditelji ih često ignoriraju ili pripisuju nečemu drugom.
1. Česti bolovi u trbuhu ili glavobolje
Kada se djeca osjećaju tjeskobno, njihova tijela često reagiraju prije njihovih riječi. Drugim riječima, tijelo malog djeteta može pružiti uvid u njihovo emocionalno i fizičko blagostanje. Dijete koje se stalno žali na bolove u trbuhu, glavobolje, mučninu ili opću nelagodu, posebno oko škole, društvenih situacija ili novih aktivnosti, može osjećati tjeskobu. Roditelji često misle da djeca traže izgovor da izbjegnu odlazak u školu ili isprobavanje novih aktivnosti. Međutim, često je to tjeskoba. Vodite s njima jednostavne, ali smislene razgovore o njihovim emocijama kako biste ih utješili.
2. Problemi sa spavanjem ili noćni strahovi
Ako dijete ima poteškoća sa spavanjem ili se često budi noću, ima noćne more ili iznenadne strahove od mraka, to mogu biti rani pokazatelji anksioznosti. Odrastajući, djeca mogu imati poteškoća s artikuliranjem svojih misli i njihovim prenošenjem u riječi, što dovodi do osjećaja tjeskobe i depresije. Djeca s tjeskobnim mislima često imaju problema sa spavanjem jer je to najtiše doba dana, što daje brigama priliku da postanu glasnije.
3. Razdražljivost i česti izljevi tjeskobe
Anksioznost se ne pojavljuje uvijek kao briga, često se manifestira kao frustracija, ljutnja ili emocionalno preopterećenje. Iznenadni i stalni izljevi tjeskobe mogu biti veliki znak da se vaše dijete suočava s tjeskobom. Važno je ponuditi emocionalnu dostupnost i siguran prostor u kojem može razgovarati o svojim osjećajima. Dijete koje postaje neuobičajeno razdražljivo, lako plače ili se uzrujava zbog sitnica možda se pokušava nositi s unutarnjim stresom koji ne razumije.
4. Izbjegavanje društvenih situacija ili aktivnosti u kojima smo nekad uživali
Ako vaše dijete odjednom izbjegava rođendanske zabave i društvena događanja, moguće je da se suočava sa socijalnom anksioznošću i ne može o tome razgovarati. Primijetite izbjegava li igru s prijateljima ili aktivnosti u kojima je prije uživalo, jer to može biti više od pukog "gubitka interesa". Izbjegavanje je jedan od najjačih znakova anksioznosti, posebno socijalne ili separacijske anksioznosti.
5. Dijete ne želi nigdje ići bez roditelja ili se boji biti samo
Sva djeca prolaze kroz te faze kada su gotovo "vezana" za roditelje, ali uporna vezanost, posebno kada se pojavi iznenada, može signalizirati tjeskobu. Roditelji su sigurno mjesto za dijete i ako se mališan stalno drži za vas, to može značiti da se boji biti sam. Razgovarajte s djetetom o njegovim osjećajima, pokušajte razumjeti njegove emocije i utješite ga.
6. Perfekcionizam i strah od pogrešaka
Djeca s anksioznošću često postavljaju nerealno visoke standarde za sebe. Ako vaše dijete postane anksiozno kada stvari nisu savršene, izbjegava zadatke u kojima bi moglo zakazati ili mu je potrebno stalno uvjeravanje da sve radi ispravno („Je li ovo ispravno?“, „Jesi li siguran?“), uzrok može biti anksioznost. Možda se boji grešaka i juri za savršenstvom. Recite mu da je normalno griješiti i da je važnije učiti iz tih grešaka.
7. Ponavljajuće ponašanje ili stalno traženje utjehe
Djeca koja osjećaju anksioznost mogu ponavljati određene radnje kako bi se osjećala sigurno ili postavljati ista pitanja iznova i iznova. Možda se brinu o sitnicama, stalno provjeravaju stvari ili im je potrebna potvrda da je sve u redu. Ove navike su njihov način da pokušaju preuzeti kontrolu nad svojim strahovima.
Ako primijetite neke od ovih znakova kod svojih mališana, prvo im možete pokušati, vrlo strpljivo, pomoći da to sami prevladaju, ali ako nema napretka ili jednostavno ne osjećate da to možete sami, ne ustručavajte se potražiti savjet stručnjaka, piše Yumama.
