Za prvu dramsku premijeru nove sezone zagrebački HNK odabrao je ‘Antigonu’ prema tekstu Slavoja Žižeka, koju režira Angela Richter. Redateljica otkriva kako protječe njezina prva režija u Hrvatskoj i na hrvatskom jeziku te u čemu je posebnost predstave.
Story: Nekoliko dana dijeli nas od premijere 20. rujna, kako napreduje projekt?
Predstava je prilično tehnički zahtjevna pa smo rano počeli s probama na glavnoj pozornici, što smo riješili čak i brže nego što sam mislila. No ima još dosta posla, sada radimo na detaljima.
Story: Predstava nastaje prema djelu Slavoja Žižeka, kako je raditi po tom tekstu?
Jako zanimljivo jer to nije tipičan dramski tekst, Slavoj Žižek ga je nazvao ‘eksperiment misli’. Drugi dio teksta, koji se igra s tri različita kraja priče, iznimno je teoretičan. Imala sam mnogo slobode u radu s tekstom i mogla sam mijenjati neke stvari pa će moja verzija ipak biti drukčija od onoga što je napisano na papiru. Ostala sam mu vjerna, ali naglasila sam neke stvari kako bi bio još više dramski. Žižek mi je dao slobodu i želim da se iznenadi kad vidi predstavu. No kad i ako budem imala neko pitanje, uvijek ga mogu slobodno nazvati.
Story: Je lakše ili teže raditi takav tekst u odnosu na onaj klasični?
Teže mi je raditi neklasične tekstove. Žižek je uzeo priču kako ju je Sofoklo napisao, ali ju je skratio i napravio tri verzije kraja, a to smatram poantom ove predstave i jako mi je zanimljivo. Komad je suvremen jer ima puno aktualnih pitanja, primjerice fenomen novoga globalnog autoritarizma. No sve te stare grčke drame zapravo imaju nešto jako univerzalno, jer kad se maknu politika i ideologija, ostaju ljudi i s time se svatko može identificirati. On nije promijenio priču, nego je razvio razmišljanje o njoj.
Story: Ovo je vaša prva režija u HNK, ali i na hrvatskom jeziku.
Jako mi je zanimljivo i morala sam se malo prilagoditi jer u Njemačkoj drukčije funkcioniraju kazališta, pa sam imala osjećaj kao da prvi put radim. Jako mi se sviđa tim s kojim radim.
Story: Je li vam neobično režirati na hrvatskom?
Nije, jer sam kod kuće uvijek govorila na hrvatskom zahvaljujući roditeljima koji su u tome bili uporni. Možda mi ponekad nedostaje pokoja riječ koju kažem na engleskom pa mi je prevedu na hrvatski, pa usput malo i učim.
Story: Koja je poruka predstave?
Svaki od tri kraja predstave ima drugi zaključak. Važno mi je da ne dajem jednostavne odgovore na kompleksna pitanja, nego da se i mi i publika suočimo s njima. Važno je naći istinu u tome i to mi je najveći cilj - da stvorimo iskren trenutak koji može potaknuti ljude, i to ne samo na intelektualnoj razini.
