Zašto bebe toliko spavaju, ali roditeljima se čini da nikad ne spavaju?

Kad vam netko kaže da novorođenče u prosjeku spava između 14 i 17 sati dnevno, lako biste pomislili da vas čeka idiličan period mira i odmora. No već nakon nekoliko dana kod kuće, većina roditelja se s osmijehom (i podočnjacima) složi: „Moje dijete očito nije pročitalo te brojke.“

Novorođenče ne poznaje razliku između dana i noći. Njihov unutarnji sat (cirkadijalni ritam) još se nije razvio, pa spavaju u kratkim ciklusima od 2 do 4 sata – danju, noću, potpuno nasumično.

Dok odrasla osoba ima duge faze dubokog sna, beba se stalno izmjenjuje između laganog i dubokog sna, uz buđenja radi hranjenja, previjanja ili jednostavno potrebe za blizinom.

Dakle, bebe spavaju puno – ali isprekidano. Kad se ti kratki snovi rasporede kroz 24 sata, dobijemo veliku ukupnu brojku sati, ali bez onih nekoliko uzastopnih sati koji roditeljima znače odmor.

San potiče razvoj mozga i živčanog sustava

Tijekom spavanja u bebinu se tijelu događaju čuda. Mozak tada „poslaguje“ informacije, potiče rast živčanih veza i izlučuje hormone rasta.

Zato se san smatra ključnim za razvoj mozga, pamćenja i emocionalne stabilnosti. U prvih šest mjeseci života san ima gotovo istu važnost kao i prehrana – i zato bebe imaju prirodnu potrebu za njim.

Zanimljivo je da novorođenčad provodi oko 50% sna u REM fazi, onoj u kojoj sanjamo i u kojoj se mozak intenzivno razvija. Kod odraslih je to tek 20–25%. Saznajte sanjaju li bebe.

Zašto roditelji imaju osjećaj da beba "nikad ne spava"

Odgovor je jednostavan – bebe spavaju kad roditelji ne mogu, i bude se kad roditelji najviše žele spavati. Djetetov ritam ne podudara se s odraslim, pa čak i ako beba u danu odspava ukupno 15 sati, ti trenuci dolaze u nepredvidivim intervalima.

Nadalje, bebe spavaju vrlo osjetljivo. Mala buka, promjena položaja, svjetlost ili glad lako ih probudi. Roditelji tako provedu sate uspavljujući dijete, a onda se probudi čim legne u krevetić — zato se često čini kao da spava „nikad više od 10 minuta“.

Što roditelji mogu učiniti za bolji bebin san?

Iako nije moguće natjerati bebu da spava po rasporedu, možete pomoći da spavanje postane predvidljivije i mirnije:

• Stvorite rutinu – ponavljajte iste obrasce prije spavanja: prigušeno svjetlo, lagana glazba, tišina, mazanje ili uspavanka.
• Razlikujte dan i noć – danju držite prostoriju svijetlom, pričajte s bebom, ne stišavajte sve zvukove; noću neka bude mračno i tiho.
• Ne očekujte „prespavane noći“ prerano – većina beba tek oko 6. mjeseca počinje spavati duže bez buđenja.
• Koristite vrijeme odmora i za sebe – ako beba spava pola sata, odmorite i vi. Posuđe može pričekati.
• Budite nježni prema sebi – ne postoji savršen raspored. Svaka beba ima svoj ritam, i to je u redu.

Dobra vijest: to je samo faza

Koliko god iscrpljujuće bilo, razdoblje noćnih buđenja ne traje vječno. Kako se bebin mozak razvija, tijelo se sve bolje prilagođava danu i noći.

Već oko šestog mjeseca mnoge bebe mogu spavati duže razdoblje u komadu, a s vremenom san postaje sve stabilniji.

Do tada, jedino pravilo koje vrijedi jest – spavajte kad možete i budite blagi prema sebi. Jer u prvim mjesecima, vaša prisutnost i mir znače bebi jednako koliko i sam san.