"Dječaci su drugačiji" često je fraza koju roditelji čuju kad odgajaju sinove. Dok su sva djeca obično avanturistička, emotivna i radoznala, dječaci često pokazuju specifične osobine koje ih razlikuju od djevojčica - energičniji su, radoznaliji i skloni većim fizičkim izazovima.
Stručnjaci i roditelji prepoznaju razliku između živahne i "divlje" djece: dječaci često iskazuju intenzivnu znatiželju i neustrašivost, što im daje jedinstvene karakteristike koje roditelji trebaju razumjeti i pratiti.
U nastavku donosimo sedam uobičajenih osobina malih dječaka koje je opisala jedna mama za portal YourTango, koje će mnogi roditelji sinova odmah prepoznati.
1. Mali dječaci vas drže u pokretu
Moja kći je bila energična, ali nije imala brzinu koju je moj sin razvio u svojoj kratkoj dobi. Sad već osjećam suosjećanje prema roditeljima koji stavljaju djecu na povodce. Svaki roditelj i učitelj u vrtiću moje kćeri znaju Samovo ime jer me svakodnevno vide kako jurim po hodnicima, dozivajući ga.
Dovoljna su samo dva trenutka da okrenem glavu i poljubim kćer ujutro ili odložim torbu, i on nestane. Traži se po sobama, skriva iza stolova, traži olovku. Parkirališta su još veći izazov. Danas me često možete vidjeti u spremnom položaju: koljena savijena, noge raširene, ruke spremne za hvatanje.
2. Dječaci mogu gotovo sve pretvoriti u oružje
Moja kći voli plišane igračke i lutke. Moj sin radije koristi bilo koji predmet, igračka ili ne, s čime voli mahati i bacati ga. Omiljeni su mu štapovi, metle i plastične gitare, ali improvizira s bilo čim što nađe. Ako je predmet mali i okrugao, neće mu smetati – samo će ga baciti prema vama.
3. Dječaci vole prljavštinu
Nema dana da se ne trgnem dok podižem sina. Ponekad prolije čašu mlijeka po sebi ili pak proba vodu iz WC školjke. Jogurt jede rukama, sendviče s maslacem od kikirikija i džemom jede unatrag, prvo ližući džem. Kupanje kod nas nikad nije isto.
Profesorica filozofije sa Sveučilišta Oregon Sharyn Clough potvrđuje: “Djevojčice su često odjevene tako da se ne smiju uprljati, više se igraju unutra, a roditelji ih češće nadziru nego dječake.”
4. Mali dječaci ne znaju za strah
Mojoj kćeri je trebalo gotovo tri godine da se sama spusti niz tobogan bez unutarnje borbe. Moj sin se s 18 mjeseci prvi put spustio toboganom koji je uključivao prilično opasan i dug uspon po otvorenoj ljestvi.
Prije prvog rođendana, sretno je skakao u bazen, bez obzira tko ga promatra, i zalijetao se prema životinjama svih veličina. Skakao je s kreveta, stolova, stepenica, uvjeren da će ga netko uhvatiti ili da će preživjeti pad.
5. Dječaci se vole penjati
Nema mjesta u kući na koje moj sin nije pokušao popeti se. Ove je godine otkrio da može premještati kuhinjske stolce po kući kako bi dosegnuo više visine. U 30 sekundi je stigao do hladnjaka i počeo pritiskati tipke za led i vodu.
Penjanje je oblik avanturističke igre koja pomaže dječacima razviti sposobnost procjene rizika i upravljanja emocijama. Studije pokazuju da ovakva igra smanjuje anksioznost i uči djecu kako rješavati probleme i kontrolirati impulse.
6. Mali dječaci se brzo oporavljaju
Moja kći voli pjesmu “Shake It Off”, a moj sin je živi primjer tog motiva. Pao niz stepenice? Proći će. Sudario se glavom o stol? Brzo se podiže i nastavlja trčati. Čak i najveći padovi izazivaju samo nekoliko suza i brz zagrljaj mame.
Life coach Jennie Marie Norgaard kaže: “Za dječake je sve smiješno – podrigivanje, prdeži, blato, udarci, padovi. Sve je to komedija. Dječaci vole smijati se i zabavljati druge.”
7. Mali dječaci vole svoje mame
S kćeri sam se odmah povezala, ali nisam bila sigurna kako ću se osjećati s novorođenim sinom. Srećom, on me odmah odabrao za omiljenu osobu i drži se te odluke već 21 mjesec.
Uz stalne zagrljaje i poljupce, i činjenicu da mu nije problem odjenuti što god mu odlučim, osvojio je moje srce zauvijek – čak i kad me udari po glavi.
