Takvo djetinjstvo davalo im je više prostora za samostalnost, ali i priliku da rano razviju vlastiti identitet. Iako to nije uvijek bilo lako, ta sloboda pomogla im je razviti niz praktičnih i emocionalnih vještina koje mlađe generacije možda ne razvijaju na isti način.
Današnja djeca odrastaju u potpuno drugačijem okruženju. Uz stalnu prisutnost tehnologije, pametne telefone, zaštitnički stil roditeljstva i stalni dotok zabrinjavajućih vijesti, neorganizirana igra na otvorenom često je zamijenjena digitalnom zabavom kod kuće. Zbog toga neka djeca propuštaju vrstu samostalnosti koja je nekada bila gotovo prirodan dio odrastanja, piše YourTango.
1. Znaju se sami snaći
Neorganizirana igra bez stalnog nadzora odraslih važna je za samopouzdanje i socijalni razvoj djece. Istraživanja koja prenosi American Psychological Association pokazuju da takva iskustva potiču razvoj kritičkog razmišljanja, samostalnosti i otpornosti. Djeca su morala pogriješiti, upasti u probleme i suočiti se s izazovima kako bi naučila brinuti se za sebe.
2. Samopouzdanje grade iznutra
Prema studiji objavljenoj u časopisu Journal of Child and Family Studies, pretjerano zaštitničko roditeljstvo može narušiti dječje samopouzdanje i samostalnost.
Djeca iz 1970-ih često su samopouzdanje gradila kroz pokušaje i pogreške. Sama su rješavala probleme, učila iz sukoba s vršnjacima i pronalazila rješenja bez stalne intervencije roditelja.
3. Vode se vlastitim moralnim vrijednostima
Sedamdesete su bile razdoblje velikih društvenih promjena. U takvom okruženju djeca su morala razviti vlastiti sustav vrijednosti i uvjerenja. Bez pritiska društvenih mreža i stalnih online trendova, lakše su sama odlučivala što je za njih ispravno, a što nije.
4. Promišljeno troše novac
Odrastanje uz roditelje koji su radili i otvorenije razgovarali o financijama pomoglo je mnogim pripadnicima generacije X da rano razviju financijsku pismenost. Uz to, nisu bili izloženi stalnom pritisku potrošačke kulture i trendova koji danas snažno utječu na djecu i mlade.
5. Društveno su svjesni i pažljivi promatrači
Djeca su često sama odlazila u školu ili obavljala male zadatke za roditelje. Zbog toga su rano naučila procjenjivati situacije i komunicirati s različitim ljudima. Ta iskustva pomogla su im razviti sposobnost „čitanja“ ljudi i društvenih situacija.
6. Cijene samoću
Za razliku od mnoge djece danas, koja su stalno okružena ekranima i zabavom, djeca 1970-ih često su provodila vrijeme sama. Morala su sama smisliti kako će se zabaviti, što je razvijalo kreativnost i sposobnost nošenja s dosadom.
7. Imaju snažne socijalne vještine
Umjesto ekrana, djeca su bila poticana da izađu van, upoznaju vršnjake i sama organiziraju igru. Takva svakodnevna interakcija pomogla im je razviti socijalne vještine koje su i danas vrlo važne.
8. Znaju procijeniti rizik
Rano stečena samostalnost naučila ih je procjenjivati opasnosti i donositi odluke bez stalnog nadzora odraslih. Takva iskustva pomogla su im razviti otpornost i sposobnost suočavanja s izazovima.
9. Znaju strpljivo čekati
U vremenu prije interneta i brze dostave djeca su često morala čekati – štedjeti novac za željene igračke ili sama smisliti kako će ispuniti slobodno vrijeme. Iako se to može činiti kao mala stvar, sposobnost čekanja i odgađanja zadovoljstva danas se smatra važnom životnom vještinom.
