Dr. Ranko Rajović jedan je od najcjenjenijih stručnjaka koji se bave razvojem djeteta, a u svojim javnim nastupima često daje vrijedne savjete roditeljima o odgoju djece.
Zadaci koji izgledaju kao igra - motivacija i pokretačka snaga
U podcastu objavljenom na Lood kanalu objasnio je koliko je važno da djeca ne dobiju sve na pladnju, već da nešto rade sami, da imaju neke obveze, ali da ih doživljavaju kao igru.
"Ranije je dolazio moj brat. A sada, bile su to staklene boce, za mineralnu vodu, sok, Vuk je tada imao četiri godine. A tko želi ići u trgovinu, kako mogu ja u trgovinu, dolazio je moj brat? Od treće godine imaju papir, donesu ga na blagajnu da nešto kupe, i vrate ga, gledam ih s prozora, nije daleko. I kažem mu: 'Vuče, idi po dvije mineralne vode, sok' i ne znam što je to i on uzme dvije platnene torbe, znam da toliko može nositi, i ide“, rekao je dr. Rajović, dodajući da se sin tada znao požaliti majci da nije red na sestru da ide u trgovinu, zbog čega je za kaznu morao pet dana ići u trgovinu.
"Bilo je i prije situacija, kad su bili mlađi od tri godine, neće ići, igraju se, to svaki roditelj može probati. Kažem da je gradski rekord od stana do trgovine 20 sekundi. Možete li to pobijediti? Već obuče cipele, jaknu, 'Tata, možete li to izmjeriti?' Dajem mu štopericu, on počinje sprintati, ja počinjem brojati - jedan, dva... Gotovo je, već je otišao. Trebalo je možda dvije ili tri minute, brojim 19, 20, 21, 22, bravo, ovo je vaš kućni rekord, a ne gradski. 'Tata, mogu li još jednom u trgovinu?'“ Išao je danima rušiti rekord. Dakle, moramo ih zaposliti tako da im to izgleda kao igra. Ako kažemo da morate ići u trgovinu, to je vaša odgovornost, pa tko će to učiniti? Moramo ih od malih nogu učiti da nešto rade i dodatno ih motivirati, da je to kao igra, da je to kao rekord. A s kim se natječu, dakle sami sa sobom! I to se zove unutarnja motivacija, to je pokretačka snaga. I kad rade te male stvari, ništa im poslije nije teško".
Moraju naučiti da su dio cjeline, a ne središte
Istaknuo je da je vrlo važno da djeca budu uključena u kućanske poslove, čak i ako se radi o donošenju salveta za ručak ili pomaganju tati oprati auto, kako bi shvatila da su dio cjeline, a ne da su središte.
"Jer ako je dijete središte obitelji, sve je za njega... Sad imam unuku i uhvatim se kako pitam 'Tara, što najviše voliš na svijetu?', da joj to osiguram, ona kaže 'djede, volim to', ja kažem 'super, to je stvarno dobro'. Nisam joj to kupio. Ne smijemo ispunjavati dječje želje. Jer ako to vide, jedna želja, druga želja, dođe djed, baka, tata, mama, odjednom shvate da mogu imati sve, a to nije život i sutra će biti. Nije tako, a mi smo ih naučili da je granica tolerancije nula, a ne da je niska, i udarali su roditelje kad je bila. Dakle, ne možemo biti bankomati za svoju djecu, da nešto zaslužuju. Možda ćemo im kupiti čokoladicu, ali moraju naučiti čekati na to.
Rajović je podsjetio da su djeca prije odbrojavala dane do rođendana, "a sada je svaki vikend postao kao rođendan i roditelji obasipaju djecu poklonima, ali to nije pravi način".
