Duško Ilijević, poznatiji kao "striček Duško", odgojitelj u zagrebačkom dječjem vrtiću s više od 20 godina iskustva, kroz svoj rad, društvene mreže i javne nastupe zagovara promišljen i uravnotežen pristup odgoju. 

Gostovao je u emisiji 'Nedjeljom u 2' u kojoj je istaknuo brojne ideje koje ruše uobičajene paradigme "zaštićenog djetinjstva“ i koje roditeljima nude konkretne smjernice kako uspostaviti odnos s djecom koji istovremeno njeguje i gradi.

Mit o djetetu kao neiskvarenom biću

Striček Duško upozorava na čestu zamku: da djecu smatramo potpuno neiskvarenim, čisto dobrima, bez unutarnjih konflikata. Prema njegovom iskustvu, "svi dolaze u život sa istim mogućnostima … današnja okolina od njih napravi da su ponekad nemogući." Djeca uče imitacijom, upijaju ponašanja iz svoje sredine - važnost primjera ne može se precijeniti.

Ovaj odgojitelj započeo je rad u vrtiću 1. ožujka 2002. te da je jedan od rijetkih muškaraca u toj profesiji, susrećući u radu i predrasude o "muškarcu u vrtiću". Ipak, smatra da su te predrasude više odraz onih koji ih izriču nego odraz onoga prema kojem su usmjerene.

Mentalna pustinja i vrijednost dosade

Jedna od centralnih metafora koju koristi je "mentalna pustinja" - koncept po kojemu djeci treba osigurati vrijeme bez prekomjernih podražaja, bez stalne zabave ili "serviranih" sadržaja. U takvim trenucima dijete mora posegnuti za vlastitim unutarnjim kreativnim resursima, sam smisliti što će raditi i kako će se nositi sdosadom.

Ilijević navodi primjer Nikole Tesle - nije mislio da mu je majka tijekom doručka objašnjavala elektrotehniku, nego da je imao priliku biti suočen sa sobom, sa svojim mislima i istraživanjem.

To dodatno naglašava potrebu da djeca ne budu stalno "zabavljena" nego da imaju unutarnji prostor za razvijanje misli, ideja i samostalnosti.

Plač je kao i smijeh, normalna emocija

Striček Duško snažno zastupa stav da je normalno da dijete plače - da negativne emocije nisu nešto čega se treba bojati ili izravno ugušiti. Često roditelji iz straha reagiraju na plač pokušavajući ga izbjeći, no prema Ilijeviću to može ograničiti razvoj emocionalne otpornosti. "To je isto kao da djetetu branite da se smije jer je to isto emocija", kaže.

Pretjerana zaštita - želja da se dijete sačuva od svake neugode - može uzrokovati nepovjerenje prema svijetu i strah od susreta s nepoznatim.

Granice nisu kazne nego izraz ljubavi i pripreme za život

Jedan od najčešće ponavljanih motiva u razgovoru je važnost granica. Ilijević upozorava roditelje: "Ne budite djeci robovi" - ne ispunjavajte svaki hir, ne dopuštajte da dijete bude taj koji nameće pravila u obitelji. Granice nisu kazne; one su izrazi ljubavi, brige i odgovornog odgoja.

Posao odgajatelja, prema Ilijeviću, nije čuvati dijete stalno i štititi ga od svega, nego "čuvati djetinjstvo" -osigurati prostor u kojem dijete može raste i učiti.

"Strogo ću čuvati granice … posao odgajatelja nije da čuva djecu, nego da čuva djetinjstvo", rekao je. Granice, dakle, nisu instrument kažnjavanja već okvir unutar kojeg dijete može sigurno istraživati svijet.

Anketa

Slažete li se sa stričekom Duškom?

'Što će drugi reći' - kritika "publike" i briga o reputaciji

Ilijević također obraća pozornost na roditeljski strah od javne percepcije: što će drugi reći ako dijete negoduje u javnosti, baci se na pod u dućanu i slično. Prema njemu, važnije je biti dobar roditelj u trenutku, nego zadovoljiti publiku: "Znam roditeljima govoriti da 'nije bitna publika, bitan je glumac."

Djeca ne glume - kad reagiraju, to je često prvi put da iskusno neku emociju. Onda im je potreban roditelj koji neće pobjeći pred tom emocijom, nego će prisustvovati i pomoći ih prihvatiti.

Prisutnost i vrijeme provedeno s djecom

Iako Ilijević nije roditelj, naglašava da to ne umanjuje njegovu sposobnost ili posvećenost radu s djecom:

"Moje odgajateljske sposobnosti nisu mjerljive time imam li djecu, nego mojim vremenom koje provodim s vašom djecom." On ističe da veći dio svog dana dijete često provodi s odgojiteljima - stoga, njihova odgovornost i utjecaj nisu zanemarivi, piše HRT.

Savjeti stričeka Duška za roditelje

Evo nekih ključnih smjernica koje savjetuje stiček Duško:

Granice

Postavite jasne i dosljedne granice - one nisu kazna nego podrška djetetovu rastu.

Nemojte biti rob

Ne popuštajte svakom djetetovu hirovitu zahtjevu - uspostavite ravnotežu.

Vrijeme tišine / dosade

Dopustite djetetu da bude dosadno i sam aktivira maštu i kreativnost.

Emocije i plač

Prihvatite da su negativne emocije prirodne i pomozite djetetu da ih razumije.

Roditelj, ne prijatelj

Uloga roditelja zahtijeva autoritet i odgovornost - prijateljstvo dolazi kasnije.

Prisutnost

Kvaliteta vremena provedena s djetetom važnija je od kvantitativne popunjenosti rasporeda.

Nemojte brinuti što drugi misle

Odlučujte u skladu sa svojom obitelji, ne za publiku ili prosudbe drugih.