Daniel J. Siegel, američki neuropsihijatar i autor brojnih knjiga o roditeljstvu i razvoju djece, poznat je po pristupu koji povezuje znanost o mozgu i praktične roditeljske strategije. Njegova pravila odgoja fokusirana su na emocionalnu inteligenciju, razvoj socijalnih vještina i sigurnu vezu između roditelja i djeteta.
1. Poveži se prije nego što discipliniraš
Siegel naglašava da djeca najbolje uče i prihvaćaju granice kada su prvo emocionalno povezana s roditeljem. Prije nego što ukažeš na pogrešku, stani, pogledaj dijete u oči i pokaži razumijevanje.
Primjer: "Vidim da si jako ljut jer si izgubio igračku. Razumijem te."
Ova strategija pomaže djetetu da se osjeća sigurno i shvaćeno, što povećava šanse da prihvati upute.
2. Upotrijebi pristup "mozak koji kaže da"
Siegel i njegova suradnica Tina Payne Bryson u knjizi The Whole-Brain Child predlažu koncept “Yes Brain”: fokus na razvoj racionalnog i emocionalnog mozga u ravnoteži.
Yes Brain” se obično prevodi kao “Mozak koji kaže ‘da’” ili “Mozak u modu ‘da’”, u kontekstu pristupa koji potiče suradnju, rješavanje problema i ravnotežu između emocionalnog i racionalnog mozga.
Suprotno tome je “No Brain”, što se prevodi kao “Mozak koji kaže ‘ne’” i označava reakcije isključivo iz emocionalnog mozga (impulzivne, defanzivne ili frustrirane).
U praksi, Yes Brain pristup znači da roditelj usmjerava dijete s empatijom, pomaže mu razumjeti situacije i potiče donošenje odluka kroz suradnju, a ne sukob.
Umjesto da kažete samo "Ne", pomozite djetetu da razumije razloge i posljedice.
Primjer: "Ne možemo sada jesti čokoladu jer je vrijeme za večeru, ali poslije večere možeš dobiti mali komad."
Ovaj pristup pomaže djeci da razviju samokontrolu i empatiju.
3. Ispričaj priču mozga
Siegel potiče roditelje da djeci objasne što se događa u njihovom mozgu:
Kad se dijete naljuti ili plače, objašnjenje može biti jednostavno: "Tvoj amigdala (emocionalni mozak) te čini ljutim, ali tvoj predfrontalni korteks (racionalni dio) može ti pomoći da se smiriš."
Time dijete uči prepoznati vlastite emocije i povezati ih s ponašanjem.
4. Disciplina s empatijom
Discipliniranje ne znači samo kaznu ili naredbu. Siegel predlaže empatijsko vođenje:
Postavi granice, ali objašnjavaj i slušaj.
Primjer: "Ne smiješ udariti brata. Znam da si ljut, hajdemo zajedno naći način da se smiriš."
Takav pristup smanjuje konflikte i gradi sigurnu vezu između roditelja i djeteta.
5. Praktične metode za svakodnevni odgoj
Siegel predlaže nekoliko jednostavnih tehnika:
- Imenuj emociju: "Vidim da si tužan." Pomaže djetetu da prizna osjećaje i smiri ih.
- Umjesto da vrištiš ili prijetiš, zadrži miran ton i uključi dijete u rješenje.
- Kretanje - tjelesna aktivnost pomaže djeci da se smire kad su preplavljena emocijama.
6. Fokus na dugoročne veze
Siegel ističe da emocionalna povezanost i osjećaj sigurnosti u obitelji imaju veći utjecaj na dijete nego kratkoročne nagrade ili kazne.
Razvijanje povjerenja i bliskosti kod djeteta omogućuje mu da emocionalno sazrije i postane odgovorno dijete i kasnije odrasla osoba.
