Kad dijete ima ispad bijesa, logika i objašnjenja nemaju učinka. Možete stalno ponavljati "smiri se" ili "reci mi što nije u redu", ali ništa ne pomaže. Jer napad bijesa nije znak prkosa - to je trenutak kada djetetov mozak jednostavno gubi kontakt s razumom.
Autorica Reem Raouda, stručnjakinja za svjesno roditeljstvo, kaže da je primijetila istu stvar radeći s više od 200 djece, bijes nije borba za moć, već poziv na povezanost. I upravo u toj tišini, u toj rečenici: "Ovdje sam", događa se ono što svako dijete najviše treba čuti: "Siguran si, čak i kada si izvan kontrole."
Dio mozga odgovoran za govor i rasuđivanje (prefrontalni korteks) u tim se trenucima "isključuje". Zato do njih ne dopire ni najrazumnija rečenica. Ono što tada stvarno pomaže nije disciplina, već povezanost.
Ovih sedam jednostavnih stvari mogu smiriti djetetov živčani sustav i naučiti ga onome što je najvažnije: emocionalnoj samoregulaciji.
1. Ne govorite ništa.
Instinktivno želiš zaustaviti kaos, zaustaviti plač, zaustaviti vrištanje, pa počneš pričati. Ali svaka tvoja rečenica tada samo dolijeva ulje na vatru. Kad je dijete u takvom emocionalnom stanju, riječi ne dopiru do njega. Tvoje tijelo, ton, energija - to prolazi.
Sjedni blizu, diši mirno. Tišina u tom trenutku znači jedno: "Siguran si. Mogu se nositi s ovim." Kad se disanje uspori i val prođe, tek tada riječi mogu doprijeti do njih.
2. "Ovdje sam."
Kratko, ali snažno. Ne odlazi, ne prijeti, ne objašnjavaj. Samo ostani. Uplakano dijete zapravo pita: "Voliš li me još uvijek ovako?" Tvoja prisutnost daje odgovor bez ijedne riječi. Povezanost smiruje puno brže od bilo kakve kazne.
3. "Osjećaji su stvarno jaki, zar ne?"
Umjesto da umanjujete svoje osjećaje, priznajte ih. Ta rečenica pomaže djeci da vide što se događa u njima, umjesto da ih osjećaj potpuno obuzme. Kada se dijete osjeća viđenim, tijelo se smiruje, a emocija gubi snagu.
4. "U redu je biti ljut. Nije u redu udarati."
Ovo je ravnoteža između nježnosti i granice. Ne odbacujete emociju, već pokazujete da ponašanje ima svoje granice. Time dijete učite najvažnijoj stvari - da osjećaji nisu opasni, već da reakcije moraju imati oblik. Tako se rađa samokontrola.
5. "Napravimo pauzu zajedno."
Sjednite pokraj njega, dišite zajedno, pustite da prođe. Kad se dijete ne može smiriti, treba mu vaš živčani sustav koji će odgovarati njegovom. Vaš mir je zarazan.
6. "Vidim koliko si to želio/željela."
Dijete koje vrišti ne traži predmet, već prepoznavanje. Željelo je nešto, nije to dobilo i sada treba znati da ga razumijete. Kad se osjeća shvaćenim, više ne treba vikati. Živčani sustav se opušta čim osjeti da ga se vidi, a ljutnja prirodno prestaje.
7. "Možeš biti ljut, a ja te i dalje volim."
To je osnova emocionalne sigurnosti . Iza svakog bijesa stoji jedno pitanje: "Voliš li me čak i kad sam nepodnošljiv/a?" Ova rečenica daje jasan odgovor. Djeca koja znaju da ljubav ne prestaje kad pogriješe - izrastaju u ljude s unutarnjom sigurnošću i samopoštovanjem.
