Glumica Marijana Mikulić gostovala je u emisiji Nedjeljom u 2 na HRT-u gdje je otvoreno i iskreno govorila o osudama okoline s kojima se susreće. Otkad je njezin najmlađi sin Jakov dobio dijagnozu autizma, Marijana bez dlake na jeziku govori o životu s djetetom s teškoćama u razvoju, ne samo u intervjuima nego i kroz objave na društvenim mrežama što joj mnogi zamjeraju.
"Nisam ja kriva što sam medijima zanimljiva, očito govorim nešto što je zanimljivo.
U današnje vrijeme vrlo teško biti žena i majka, a okolina ne zna ništa drugo nego osuđivati. Danas svi očekuju da ti radiš kao da uopće nemaš obitelj, da si uvijek dostupan svima za sve, da se djecom baviš kao da ništa drugo ne radiš u životu, da mama treba stići u parkiće i šetnje. A još dodatno plaćamo ženu koja s našom djecom uči, jer je obrazovni sustav takav da je djeci nužna podrška, a ja to više ne stižem. Ni suprug, ni ja", započinje.
"Više se uopće ne trudim ispunjavati očekivanja okoline, ni ne znam što netko zamišlja da bih ja trebala raditi u životu. Ono što me najviše grize u životu je kada ja u danu ne stignem obaviti zadatke koje sam s Jakovom odlučila odraditi. Barem povremeno s Ivanom sjesti i porazgovarati. Barem povremeno s Andrijom nešto nasamo pogledati što on voli. Za to bi voljela da imam više vremena, a sve ostalo mi je manje važno", kaže.
Najstariji Ivan ima ADHD, najmlađi Jakov autizam
Marijana je majka trojice sinova školske dobi i priznaje da je apsolutno nemoguće svima dati jednako pažnje jer ima dijete s poteškoćama na koga usmjerava najviše vremena i energije.
"Trudimo se biti tu i za druge dečke. Ivan je već veliki dečko. Trudimo se s njim navečer sjesti pa malo porazgovarati. To je dijete koje je još uvijek u razvoju, ipak on još nije odrasla osoba.
Također, Andriji znači da se nešto s njim pogleda, tako da sam gledala neku seriju koja me ubila u pojam, ali je njemu važna. On je srednje dijete i najčešće 'pluta' sam, samostalan je i odgovoran.
Ivan još uvijek ima ADHD, baš je imao problema kada se tek upisao u srednju tako da sam mu se tu dodatno posvetila. Tu sam i bila sama jer je muž bio u Njemačkoj godinu dana. To je bilo teško", prisjeća se Marijana koja je tada potražila i pomoć psihologa.
"Tada sam dotakla dno i tada sam se okrenula vjeri. Iako sam odrasla u tradicionalnoj i kršćanskoj obitelji, nisam živjela kršćanski. Prije četiri godine doživjela sam obraćenje i Bog mi je dao novu snagu koja me goni naprijed u nove pobjede.", ispričala je.
Jakov se rijetko igra s drugom djecom jer ga nitko ne poziva
Nakon dijagnoze autizma na krajnjem spektru, mnogi su joj rekli da njezin sin „nikada neće napredovati“. "Hodao je u krug, pričao sa svojim rukama, nije se odazivao na ime, nikoga nije gledao u oči, nismo uopće mogli do njega. Ne mogu reći da je sve zbog moga rada, ali je činjenica da je on puno napredovao. Ja sam bila jako uporna, a on ide na puno terapija. Međutim, rad doma je ključan", objašnjava Marijana.
Danas se Jakov može sporazumjeti, zna izraziti što ga boli i postao je funkcionalan. "Vjerujemo da će uspjeti upisati redovnu školu uz asistenta. Ali to je užasno puno rada kod kuće. Svaki dan radim s njim", kaže Marijana no priznaje da Jakov rijetko igra s drugom djecom. Razlog je da ga jednostavno nitko ne poziva.
"Nekad bismo pozivali djecu u vrt da se zajedno igraju, a on bi bio sam na trampolinu. Ne zna razgovarati, ne zna se igrati, ali zna skakati u trampolinu. Onda bi vukao tu djecu, a ona bi vrištala. To je bilo teško gledati. Tada smo prestali zvati ljude, a i ljudi su se prestali javljati", prisjeća se Marijana.
