U jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi dogodio se šokantan slučaj vršnjačkog nasilja. Dvojica učenika su, prema izjavama majke napadnutog dječaka, zaskočila svog vršnjaka u školskom toaletu, udarali mu glavom o umivaonik i zid, nakon čega je dječak proveo večer na hitnoj pomoći, piše Jutarnji.
Napad se odvio u razredu višeg osnovnoškolskog uzrasta. Majka je ispričala da je njen sin često bio zadirkivan zato što se druži s djevojčicama - što je, po njenim riječima, dovelo do verbalnih napada, a na kraju i fizičkog nasilja, piše N1.
Tijekom velikog odmora dvojica učenika iz susjednog razreda ga je presrela. Jedan mu je udario šamar i upozorio ga: „Kaj se družiš s tim curama, one su naše vlasništvo.“ Nakon toga, na sljedećem odmoru ga je napadnut u toaletu gdje su mu šakama po glavi i tijelu, a glavom su ga udarali o zid i lavabo. Dok se napad odvijao, druga su djeca stajala ispred WC-a i smijala se, piše Index.
Dječak je nakon napada satima bio bez sluha na jedno uho i žalio se na jaku glavobolju. Odmah su ga roditelji preuzeli iz škole i odveli na hitnu pomoć. Liječnici nisu otkrili životno ugrožavajuće ozlijede, no majka ističe kako je psihički stanje djeteta ozbiljno – još nije spreman vratiti se u školu.
Školski pedagog je navodno već ranije bio upoznat s verbalnim zadirkivanjima koja su se odvijala od prošle godine, ali verbalno nasilje je eskaliralo do fizičkog napada. Majka smatra da reakcija škole i dalje nije bila adekvatna.
Reakcija Grada Zagreba
Priopćenje Grada prenosimo u cijelosti:
"Grad Zagreb najstrože osuđuje i smatra potpuno neprihvatljivim vršnjačko nasilje koje se dogodio jučer u kasnim poslijepodnevnim satima u jednoj osnovnoj školi. Odmah po saznanju, škola je postupila po protokolu i održala razgovore sa svim uključenim učenicima i njihovim roditeljima, izvršila pregled videonadzora, te po utvrđivanju svih činjenica podnijela prijavu XI. policijskoj postaji, Hrvatskom zavodu za socijalni rad i drugim nadležnim tijelima.
Grad Zagreb i sve gradske škole mjesto su nulte tolerancije na nasilje te će unutar dostupnih ovlasti svako nasilje i neprihvatljivo ponašanje biti odmah sankcionirano. U konkretnom slučaju, škola će uključenim učenicima izreći stroge pedagoške mjere. Ujedno, od nadležnih državnih tijela očekujemo brzo i odlučno postupanje."
Policijska uprava zagrebačka još nije objavila detaljne informacije o kaznenoj kvalifikaciji, no slučaj je u fokusu medija i javnosti zbog težine napada i učestalosti vršnjačkog nasilja u školama.
Ovaj je slučaj podsjetnik na sve veću potrebu za djelotvornim protokolima i intervencijama u školama kada je riječ o vršnjačkom nasilju. Roditelji i školska zajednica pozvani su na pojačanu suradnju - brzo prijavljivanje, jasna pravila da se nasilje ne tolerira. Vrlo je važna i podrška djetetu koje je napadnuto, kako bi se spriječile dugoročne psihološke posljedice.
Što dovodi do vršnjačkog nasilja?
Vršnjačko nasilja sve je aktualnija tema u medijima, ali i među roditeljima. Prenosimo tekst magistra psihologije Domagoj Dalbello iz Psihološkog centra "Carpe Diem" u kojem otkriva što uzrokuje takvo ponašanje, koje su posljedice, ali i kako ga prevenirati.
Fenomen vršnjačkog nasilja je iznimno složen te su samim time i uzroci vršnjačkog nasilja mnogobrojni i teško ih je sve navesti.
Prije svega, bitno je razmotriti vanjske uzroke nasilničkog ponašanja. Kao ljudi smo socijalna bića te puno toga učimo tijekom socijalizacije, odnosno u interakciji s okolinom – s roditeljima, prijateljima, ali i kad smo izloženi medijima i utjecaju šire društvene zajednice.
Jedan od ključnih načina na koji usvajamo određene obrasce ponašanja je socijalno učenje – učenje od drugih ljudi, neovisno o tome je li riječ o promatranju i oponašanju ili o tome da nas druge osobe svjesno usmjeravaju i uče nas kako se trebamo ponašati.
Reklo bi se monkey see – monkey do, što je često istina. Agresivno ponašanje djeca mogu usvojiti kod kuće – od roditelja, braće i sestara, kao i od vršnjaka s kojima su u doticaju. Nije neobično da velik broj djece koja su nasilna dolaze iz obitelji u kojima su prisutni razni problemi i česti sukobi.
Također, bitan je u utjecaj medija koji izravno može potaknuti agresivno ponašanje kod djece. Osobito ako su izložena medijskom sadržaju u kojem se prikazuje nasilje koje čini privlačna osoba, koja ima opravdan razlog za nasilje, kada štetne posljedice nasilja nisu prikazane i kada nasilje na kraju ostane nekažnjeno. Istraživanja su pokazala da je u tim slučajevima oponašanje nasilnog ponašanja najvjerojatnije.
Do nasilničkog ponašanja osobito može dovesti i izloženost nasilnoj pornografiji kojoj su, nažalost, mnogi adolescenti često izloženi. Riječ je ne samo o prikazivanju nasilja već i o objektivizaciji druge osobe.
Bitno je spomenuti i frustraciju koja je jedan od ključnih uzroka agresivnog ponašanja. Naime, agresivno ponašanje se u pravilu javlja kad je dijete frustrirano i kada ne nalazi način kako da riješi probleme u kojima se našlo. U tom slučaju agresivni impuls često usmjere na osobu koja nije nužno uzrok frustracije već, što bi se reklo, žrtveni jarac.
Sklonost nasilničkom ponašanju može se povezati s karakteristikama osobe, konkretno određenim crtama ličnosti i psihičkim teškoćama, iako je o tome bolje govoriti kada je riječ o starijoj djeci i adolescentima s obzirom na to da kod mlađe djece osobnost možda nije dovoljno formirana. Primjerice, karakteristike pojedinca koje su povezane sa sklonosti nasilničkom ponašanju su osobine koje se u psihologiji nazivaju mračna trijada – narcizam, makijavelizam i psihopatija. R
iječ je o osobinama koje karakterizira oholost, sklonost manipulaciji, nedostatak empatije, neosjetljivost na tuđu patnju, stav da „cilj opravdava sredstvo“, impulzivnost, neuredan životni stil te odbacivanje moralnih i društvenih vrijednosti radi vlastite koristi. Moglo bi se reći da osobe kod kojih je izražena mračna trijada imaju potrebu kontrolirati druge osobe, nisu u mogućnosti suosjećati te vlastite interese i ugodu stavljaju ispred tuđih što su svakako predispozicije koje mogu dovesti do nedostatka osjećaja solidarnosti, a samim time i nasilničkog ponašanja.
Naravno, riječ je isključivo o predispozicijama te ne mora svaka osobama s navedenim osobinama i teškoćama biti nasilna. Ključno je upoznati sebe, prepoznati vlastite slabosti te razvijati osjećaj solidarnosti i odgovornosti prema sebi, drugima i zajednici.
Posljedice vršnjačkog nasilja na žrtvu, ali i nasilnika
Posljedice nasilničkog ponašanja su izrazito negativne, i po žrtvu, ali i po nasilnika.
Konkretno, žrtve nasilja mogu razviti simptome depresije i anksioznosti što svakako može ostaviti trajnu štetu na dobrobit i na mentalno zdravlje tijekom života. Žrtve nasilja mogu imati narušeno samopoštovanje što je povezano s čitavim nizom neželjenih ishoda poput narušene slike o sebi, veće sklonosti psihičkim poremećajima, slabijim školskim uspjehom, ali i veće sklonosti da se i sami upuštaju u delikventno i agresivno ponašanje. Također, žrtve nasilja mogu postati pretjerano osjetljive na razne neugodne podražaje i provokacije s kojima će se susretati u životu. Riječ je svakako o ozbiljnim problemima koje osobe mogu pratiti čitav život te ih učiniti manje prilagođenima za funkcioniranje u zajednici. Na kraju, bitno je dodati i da nasilje može dovesti i do suicidalnosti.
Osim po žrtvu, nasilje je štetno i po samog nasilnika. Naime, nasilničko ponašanje povezano je sa slabijim školskim uspjehom, te sklonosti ovisnostima i kriminalitetu.
Prevencija vršnjačkog nasilja - što učiniti?
Vršnjačko nasilje nije jednostavno prevenirati, ali je puno toga što se može učiniti. Prije svega, ključno je kod djece razvijati socijalne vještine i empatiju. Pritom je potrebno djecu naučiti da istinski prepoznaju vrijednost i dostojanstvo sebe i drugih te da su u stanju razviti kvalitetne odnose temeljene na solidarnosti, društvenoj odgovornosti i empatiji. Potrebno je da djeca razviju samokontrolu, odgovornost za svoje postupke te da usvoje moralne i društvene vrijednosti kako bi mogla razlučiti što je ispravno, a što nije. To se može činiti prije svega kroz odgoj u obitelji, održavanje radionica i preventivnih programa u školama, kao i individualni rad s djetetom od strane psihologa, učitelja i drugih stručnjaka.
Jedan od primjera programa koji, između ostalog, doprinosi prevenciji nasilja je i Kurikul za ljudsko dostojanstvo koji organizira i provodi Svjetski savez mladih.
Na kraju, djetetu je potrebna stabilna obitelj koja će pružati podršku, ali i nadzor te koja će djetetu primjerom pokazati ljubav i poštovanje, brigu o drugome te važnost poštivanja pravila i normi. Djetetu treba oslonac, a nema boljeg oslonca od takve obitelji.
