Učiteljica s dugogodišnjim iskustvom, objasnila je zašto smatra da djeci, posebno učenicima prvog razreda, odrasli ne bi smjeli nositi torbu ili ruksak te kako to utječe na njihov razvoj, samopouzdanje i empatiju.
„Prošle godine, dok sam se vraćala kući s posla, nakon radnog dana, vidjela sam dvoje učenika moje osnovne škole kako bacaju torbe čim su ugledali djeda, koji ih je došao pokupiti. Djed je zatim pokupio torbe s tla. Dječaci su zatim počeli trčati i igrati se dok ih je djed pratio kući s dva ruksaka u rukama. Učenici su me tada vidjeli, mahnuli i pozdravili. Ja sam im uzvratila mahnuvši i odgovorio: 'Hej, trebali biste nositi svoje ruksake! Zašto dopuštate djedu da ih nosi?' Samo su se nasmijali i nastavili se igrati: 'On uvijek nosi naše ruksake!'“
Da budem poštena prema svojim učenicima, u pravu su. Stalno vidim roditelje, bake i djedove kako grabe školske torbe, ruksake, jakne, kapute, torbe za ručak, sve stvari. I što je u tome loše? Zašto odrasli ne bi trebali pomagati djeci nositi svoje stvari? Uostalom, mi smo jači, odgovorniji, a možda se čak i osjećamo dobro pomažući djeci da olakšaju svoj teret.
Nosite li torbu i stvari umjesto školarca?
Problem je u tome što djeca propuštaju značajnu priliku za vježbanje vještina koje će podržati njihovu sposobnost reguliranja i upravljanja svojim osjećajima. Evoluirali smo kao vrsta uz svakodnevnu praksu doprinosa plemenu.
Fizički rad bio je bitan dio našeg preživljavanja. Naš suosjećajni mozak evoluirao je zajedno s praksom kretanja, guranja, povlačenja, nošenja i dizanja. Naši mozgovi i tijela još uvijek nose vezu između pomaganja našem plemenu da preživi i korištenja naših velikih mišića.
Tjelesni zadaci i upravljanje emocijama su povezani. Želimo da djeca steknu naviku brige o svojim stvarima. Želimo djeci dati poruku da imaju snagu upravljati vlastitim neugodnim osjećajima.
Neka vaša djeca nose vlastite torbe i ruksake. To im daje iskustvo nošenja i dizanja tereta. Uči ih da budu odgovorni za svoje stvari. Pomaže im da uvježbaju ideju da je njihov posao brinuti se o svojim stvarima.
S vremenom im to daje samopouzdanje i sigurnost da znaju da se mogu brinuti sami za sebe. Naš moderni način života sve se više udaljava od svakodnevnih zadataka koji su nam pomogli naučiti mozak da upravlja emocijama.
Izvor: Yumama
