Roditelji često žele najbolje za svoju djecu, potičući ih na rast, učenje i uspjeh. Međutim, u trenucima stresa ili frustracije, određene riječi mogu nenamjerno naštetiti djetetovom samopouzdanju i emocionalnoj dobrobiti, piše TimesOfIndia.
Ove tri česte rečenice koje roditelji često koriste, a koje mogu imati negativan utjecaj:
1. "Zašto ne možeš biti više poput svog brata/sestre/prijatelja?"
Iako se usporedba može činiti kao motivacija, obično ima suprotan učinak. Studije pokazuju da uspoređivanje djece s drugima potiče ogorčenost, rivalstvo i osjećaj neadekvatnosti. Kada roditelji uspoređuju, djeca to doživljavaju kao "Nisam dovoljno dobar", što narušava njihovu vrijednost. Umjesto toga, roditelji bi trebali istaknuti jedinstvene snage svakog djeteta. Na primjer, reći: "Volim koliko si kreativan u svojim crtežima. Razvijajmo to."
2. "Preosjetljiv si. Prestani plakati."
Roditelji mogu koristiti ovu rečenicu kako bi smirili situaciju, ali ona šalje poruku nepoštovanja. Ignoriranje djetetovih osjećaja može dovesti do poteškoća u emocionalnoj regulaciji i smanjenju samopouzdanja u izražavanju potreba. Kada djeca čuju da su "preosjetljiva", oni internaliziraju ideju da su njihovi osjećaji pogrešni, slabi ili sramotni. To usporava zdrav emocionalni razvoj i povjerenje u sebe. Umjesto toga, roditelji bi trebali priznati osjećaje s empatijom. Na primjer: "Vidim da te ovo stvarno uzrujalo. Razgovarajmo o tome."
3. "Nikada nećeš uspjeti ako nastaviš raditi to."
Ova rečenica često se izgovara kao upozorenje, ali više izaziva strah nego motivaciju. Umjesto da se dijete osjeća sposobnim za poboljšanje, ono čuje: "Osuđen sam na neuspjeh." Ovaj uvjerenje može obeshrabriti trud i eksperimentiranje – dva ključna faktora za izgradnju otpornosti i samopouzdanja. Umjesto toga, roditelji bi trebali poticati rast i trud. Na primjer: "Ako vježbaš drugačije, bit ćeš bolji u tome."
Riječi su moćne, osobito kada ih izgovaraju roditelji. Iako rečenice poput usporedaba, emocionalnih odbacivanja ili apsolutnih upozorenja mogu biti nenamjerne, one mogu duboko utjecati na to kako dijete vidi sebe. Zamjenom oštrih, obeshrabrujućih primjedbi s promišljenim, afirmirajućim jezikom, roditelji mogu njegovati otpornost, povjerenje u sebe i dugotrajno samopouzdanje.
Na kraju, djeca se ne sjećaju samo onoga što kažemo, već nose te riječi u priču koju pričaju sebi o tome tko su.
