Angažman u The Voiceu opisala bih kao... sreću najveću! Atmosfera iza kamera je... kad se snima - tiha, kad se ne snima - glasna i nasmijana. Reklo bi se - obiteljska! No ne kao za nedjeljnim ručkom. Ipak se tamo radi na velikom projektu i sve štima kao švicarski sat! Da idem na audiciju pjevala bih... Beži Jankec, beži Jankec (a onda bih i ja pobjegla iz studija). A za mentora bih odabrala... sve odjednom! Svoje zanimanje ne bih mijenjala zato što... je dinamično, veselo, promjenjivo, drugačije, šareno, glasno, tiho... i zato što volim to što radim. Nekad u životu htjela bih se još okušati u... nekim opakim borilačkim vještinama i telekinezi. Da budem kao Bongo! Maštam o... tome kako staviti sliku na zid, a da u njemu ne ostane rupica. Kako očistiti prljave cipele, a da ne uprljam ruke. Kako ispeglati košulju, a da ne uključim peglu. Kako uživati u sarmi koja stoji treći dan, a da me ne zapuhne miris nje hladne kada dignem poklopac lonca. Maštam o suncu, mjesecu, ptičicama... I trčanju po oblacima. Najsretnija sam kad... se smijem. I kada se ljudi oko mene smiju. Glasno. Moji ljudi. Poludim na... bedaste ljude (eufemizam) koji ne shvaćaju koliko su bedasti već, naprotiv, od nas rade bedake, uvjereni da su oni pametni. Najpametniji. E, onda to postane nepravda, pa laž, pa licemjerje i sve u tom smjeru. Poludim!
Iva Šulentić otkrila o čemu mašta, što je ljuti i zašto plače
Foto: Story
Radio ili televizija? Video killed the radio star. Ja bih oboje. Dok ne umrem. Kazalište ili kino? Kvisko! Tenisice ili štikle? Štikle. Pa tenisice. I obratno. Instagram ili Facebook? Instagram za svaki dan. Facebook za informiranje. Na ulici ću se uvijek okrenuti za... onim koji me pozdravio. I za lijepom ženom. Zadnji put sam plakala... mislim da je bilo jučer. Nešto mi je upalo u oko. ;) Idealan provod za mene je... provod struje. Genijalno! Putovanja obožavam jer... se s njih vratim kao bolja ja. Na put bih uvijek povela... onog koga volim. Lakše se dogovarati gdje i kako kada se ljudi poznaju. ;) Prvo što učinim kada dođem kući nakon cijelog dana... zatvorim vrata. Zaključam ih. Skinem cipele, jaknu. Pogledam ima li što za jesti. Baterije punim... na putovanjima. I u snu. Godine su za mene... samo broj na papiru. Činjenica koja nam ne mora utjecati na život. Samo donijeti... iskustvo. A ljubav... sve! Aaaa! Članak u cijelosti pročitajte u novom broju magazina Storybook koji je na svim kioscima. Fotografije: Matea Smolčić Senčar