'Jedna kolegica svaki dan na posao nosila je ručak, što ne bi bilo ništa neobično jer su i drugi to radili, ali njezin izbor hrane sve je ostale dovodio do ludila. Kako nismo imali čajnu kuhinjicu jeli smo u uredu u kojem smo i radili, ali smo bili obzirni prilikom odabira hrane koju donosimo. Ali ne svi, ona primjerice nije. Tako u zimskim mjesecima cijeli bi ured smrdio po njezinim sarmama, sekeli gulašima, raznim varivima što je jednostavno bilo neizdrživo. Kada bismo joj na diskretni način pokušali objasniti da izbor njezine hrane nije primjeren okruženju u kojem radimo, jer bi nam znali dolaziti i klijenti a prostorija se ne bi mogla prozračiti od smrada koji se je širio prostorijama, ona bi tvrdila da ništa ne smrdi i da pretjerujemo te bi se uvrijedila, ali i dalje je nosila svoju 'smrdljivu' hranu', opisala  je Tamara svoje iskustvo s kolegicom. 'Radila sam s kolegicom koja je imala nevjerojatno iritantnu naviku da tijekom radnog vremena histerično drma nogama dok sjedi, a kako su nam stolovi bili jedan nasuprot drugome i spojeni  većinu vremena bi se tresao i moj stol, odnosno kompjuter što bi bilo nesnosno. Iako sam joj nekoliko puta ponovila i lijepo je zamolila da to ne radi, to bi sve bilo kratkog vijeka i ubrzo bi se to nastavilo. Izluđivala me ta njezina navika te sam odahnula kada su nas preselili u drugi ured gdje su nam stolovi bili razdvojeni. Bilo je to veliko olakšanje', opisuje Martina. 'U uredu smo imali kolegu koji nikad ne bi prestajao pričati o svojim bračnim problemima. Pod pauzom, kako bismo svi zajedno išli na kavu, umjesto da se odmorimo i malo ležerno popričamo te bi se kave pretvorile u pravu agoniju, jer on ne bi prestajao pričati o svojoj ženi i djeci koje su ga neopisivo živcirale. Što je najgore, iako smo pokušavali, nikada ne bismo uspjeli otići na kavu bez njega, jer bi se on uvijek nekako priključio. Čak i u uredu morali smo prisustvovati njegovim ljutitim telefonski razgovorima sa suprugom što je stvaralo izuzetno neugodnu atmosferu. Svi smo odahnuli kada se napokon odlučili rastati, ispričao je u dahu Vedran. 'Jedan kolega blago rečeno bio je opsjednut seksom. Osim što bi se nama curama stalno nabacivao, dobacio nam seksističke komentare mislio je da je neodoljiv i da sve kolegice u uredu su fascinirane njime. A bilo je baš sve suprotno. Stalno se hvalio svojim ljubavnim dostignućima, pokazivao nam fotografije svojih navodnih djevojaka i samo želio pričati o svojim seksualnim iskustvima. Vrhunac je bio što je tijekom radnog vremena na svom kompjuteru gledao porniće', priča Ana. 'Najgore iskustvo s kolegicom bilo me je kada sam radila u jednoj marketinškog agenciji. Iako je to bilo vrlo kratko razdoblje pamtim ga i danas. Blisko sam surađivala s jednom kolegicom koja nije baš voljela raditi i izbjegavala je svaki mogući posao. A u tome je bila poprilično snalažljiva i uvijek bi se izvukla od svih mogućih zaduženja koje bi mrtvo hladna prebacivala meni. Ne moram govoriti da je smatrala za sebe da je najvrjedniji radnik i da najviše pridonosi firmi, a pritom bi redovito kasnila na posao, tijekom pauze odlazila na frizuru, svako malo je bila na bolovanju', priča Maja.

'Još danas se s kolegama znamo sjetiti  kolege koji je s nama, nasreću, vrlo kratko radio. Iako je bio simpa lik, nije održavao higijenu što je tijekom ljetnih mjeseci bilo neizdrživo. Čak smo mu u šali za rođendan kupili i neki kozmetički komplet te mu tako pokušali suptilno ukazati na problem, ali nije bilo pomoći', prisjeća se Marko. 'Nikada neću zaboraviti 'bliski susret' s jednom kolegicom za koju su mi svi govorili da je poprilično prepotentna. Kako sam tek počinjala raditi u novinskoj redakciji i bila početnik nisam imala svoj kompjuter te sam sjela za njezin stol kako bih napisala tekst. U jednom trenutku dok sam pisala tekst ona je stigla u redakciji i mrtvo hladna bacila moju torbu i papire sa stola na pod te me samo ošinula pogledom da ustanem. Kako sam tek počinjala raditi sva u šoku samo sam se ustala, podigla svoje stvari s poda i otišla u wc gdje sam se rasplakala. Danas bih tu situaciju drugačije odradila, ali tada s 20 godina nisam se snašla', prisjeća se Barbara. 'Nikada neću zaboraviti scenu kada sam prvi put ugledala kolegicu kako na radnom mjestu reže nokte tu scenu pamtim zauvijek. Iako skroz simpa žena, u jednom je trenutku iz svog nesesera izvadila škarice i počela rezati nokte, a nakon toga ih je i isturpijala. Nije to bio neki rijedak trenutak i ne, nije joj puknuo nokat, nego je odlučila u kraćoj pauzi urediti svoje nokte. I ta scena se tijekom našeg zajedničkog rada često ponavljala. Prvi trenutak kada sam to vidjela bila sam u šoku, ali sam se nakon nekog vremena navikla', priča kroz smijeh Sanja. 'Radio sam s jednim kolegom za kojeg smo u šali često znali reći da ima 'zmiju u novčaniku'. Iako je imao plaću kao i drugi, on je stalno kukao zbog love. To je išlo toliko daleko da je svako malo žicao kunu, dvije za kavu, jer kao nema sitnog. Kada bismo otišli i na ručak u kantini uvijek bi mu falilo pet ili deset kuna. Vrhunac  je bio kada smo organizirali zajedničko druženje i dogovorili se da svatko od kolega plati 40 kuna kako bismo skupili za hranu i piće, on se naravno počeo izmotavati da će doći kasnije i rekao da će popiti samo jednu pivu te dao točno novaca koliko ta piva košta. Ne moram spomenuti da na kraju je popio i pojeo najviše od svih', priča Igor. Foto: Profimedia Autor: S.B.