Prosječna žena u svojem životu isproba čak 109 različitih dijeta, kažu istraživanja. Svatko ima svoj način borbe s viškom kilograma i centimetara, premda većina zna da samo pravilno kombiniranje (razdvajanje) namirnica, bez gladovanja, te fizička aktivnost mogu dati dobre i dugoročne rezultate. Razdvajanje namirnica (ili trenkost; trennen=razdvajanje) nije dijeta, već desetljećima poznat način prehrane. Začetnik ovog trenda je američki kirurg dr. William Hay koji je 'metodom vlastite kože' osmislio ovaj prehrambeni trend koji je doživio brojne varijacije i iz kojeg su nastale brojne više ili manje poznate dijete. Naime, dr. Hay je s 40. godina bio teški bolesnik i to sve zbog prekomjerne tjelesne težine. Imao je probleme sa srcem, visokim krvnim tlakom i bubrezima. Shvativši da će se njegov život ubrzo okončati ako nešto ne promijeni u načinu prehrane, počeo je više razmišljati o onome što jede. U tri mjeseca izgubio je 19 kilograma, a osnova njegova načina prehrane bila je razdvajanje vrsta hrane koje se međusobno ne podnose. Na njegovom jelovniku tako su bile zastupljene sve vrste namirnica – najviše svježe voće i povrće, cjelovite žitarice, meso i riba – s time da se ugljikohidrati i bjelančevine nikada nisu našli zajedno, u istom obroku na tanjuru. Trenkost dijeli namirnice u tri grupe: one s pretežnim sadržajem bjelančevina (meso, perad, riba, bjelanjak, voće, proizvodi od soje), one s pretežnim sadržajem ugljikohidrata (sve vrste kruha, tjestenina, krumpir voće poput banana, kruška i sušenog voća, med, šećer) i tzv. neutralne namirnice (povrće, gljive, mliječni proizvodi, žutanjak, orašasti plodovi, biljne i životinjske masnoće). Osnovno je pravilo, dakle, da se bjelančevine i ugljikohidrati ne miješaju, dok se neutralne namirnice mogu kombinirati uz obje grupe. 'Ako želite smršavjeti, povrće mora postati vaša glavna namirnica!', tvrdi dr. Hay. Prema njegovoj preporuci, ali i preporuci drugih prehrambenih režima koji su nastali kasnije i koji su proizašli iz njegova režima, za doručak bi tako trebalo jesti isključivo lužnatu hranu i to najbolje voće; za ručak obrok bogat bjelančevinama (proteinima), a za večeru ugljikohidrate, ali ne bilo kakve, odnosno ne kruh i tjesteninu, već voće, povrće i žitarice. Razmak između dva obroka trebao bi biti najmanje četiri sata, kako bi probava stigla odraditi svoje. Na razdvajanju namirnica temelji se i jedna od najpopularniji dijeta današnjice – prehrana u Zoni. Dijetom u Zoni strogo su propisani omjeri nutrijenata; 40 % ukupnih kalorija potječe od ugljikohidrata, 30 % od proteina i 30 % od masti. Takva prehrana uglavnom uključuje veliku konzumaciju mesa, ribe, sireva, jaja (bjelanjaka), odnosno namirnice životinjskog podrijetla. Osmislio ju je dr. Barry Sears koji tvrdi kako je zbog omjera ugljikohidrata, masti i proteina razina inzulina niska pa nema jakog osjećaja gladi. Autor: D. P. Fotografija: Profimedia
