Venje Ivana Enjingija najpoznatija je hrvatska mješavina bijelih sorata. Bilo je to vino zbog kojeg je britanski časopis Decanter stavio naslov "Hvala Bogu na hrvatskim bijelim vinima", ali daleko od toga da je jedina. Tradicija kontinentalne Hrvatske, posebno bregovitog sjeverozapada, je proizvodnja vina od više sorata. Za ovaj vikend preporučujem tri vina u kojima je zajedno sedam sorata. Jako su fina, različita su vinogorja iz kojih potječu i prilike u kojima se piju, a sva su vezana uz povijest ili legende.
Svježe, nježno i lagano vino vitkog tijela dali su žuti plavec, šipelj, štajerska belina i kraljevina koje Franjo Kolarić iz Hrastja Plešivičkog puni pod etiketom Coletti Stare sorte. Stare su doista, vinograd ima više od 60 godina, a način sadnje više sorata koje se zajedno vinificiraju potječe iz Austrougarske monarhije. Ideja je bila da svaka sorta vinu osigura nešto posebno, jedna svježinu, druga arome, treća punoću, četvrta slador..., kao i da se na minimum svede rizik od lošeg vremena koje može pokvariti kakvoću. Prošlogodišnja berba Starih sorata može biti dobar aperitiv, fino prati kontinentalna predjela poput narezaka sa sirom i vrhnjem, jednostavna jela od bijelog mesa i dobra je za dulja druženja poput kartanja. Kolarić je jedini na Plešivici koji to radi, 2016. je Stare sorte prvi put napunio, a butelja stoji oko 40 kuna.
Od dvije malvazije, a nijedna nije istarska, vinarija Crvik iz mjesta Komaji u Ćilipima, radi Piligrin, suho bijelo vino nazvano u čast Mavra Vetranovića, dubrovačkog benediktinca i književnika rođenog 1482. ili 1483. godine. 'Piligrin' je njegov nedovršeni fantastično-alegorijsko-filozofijski spjev s autobiografskim elementima, put kroz grešna stanja do očišćenja i blaženstva, a Andro i Petar Crvik pune ga pod prepoznatljivom etiketom s tri vodoravne trake koja krasi njihova ponajbolja vina. Ostala nose nazive prema motivima iz djela Marina Držića pa je Tezoro, što znači kućno blago, naziv izvrsne čiste malvasije dubrovačke koje je i u Piligrinu 60 posto. Ostatak je maraština (naši su nazivi i rukatac, rukatica, maraškin, maraskin, marinkuša, đurđevina, kukuruz, krizol i višana). Rječ je o sorti iz velike mediteranske 'porodice' malvazija koju u Italiji zovu malvasia lunga i malvasia del chianti. Piligrin iz 2018. u Vrutku stoji 69,98 kuna, a fino će pristajati finoj bijeloj ribi poput veće orade ili kovača.
Slankasto, a istovremeno i ugodno kiselkasto, toplo, puno, oblo i sočno vino je Nagual Grand Cuvée bijeli 2013. Davora Zdjelarevića. U starim srednjeameričkim religijama nagual je bio ljudsko biće koje se moglo pretvarati u životinje, prvenstveno u magarce, purane i pse, ali i u jaguare i pume. I Zdjelin Nagual može biti ljubimac ili zvijer. Oduševio me još prije 10 godina, za tu mješavinu chardonnayja i sauvignona tad sam napisao da je berba 2007. najbolje vino jednog od pionira hrvatskog privatnog vinarstva. Opisao sam ga tada kao 'doručak u vinskoj čaši', a slično mislim i danas. Napustivši veliki biznis s vinarijom, restoranom i hotelom u Brodskom Stupniku, Davor je počeo lutati Hrvatskom u potrazi za ponajboljim grožđem, otkupljivati ga i raditi vino po svom ukusu, a ovo je za svaku preporuku. Butelja stoji oko 175 kuna.
