Aromatičnog mirisa, snažnog manje ili više ljutog okusa, luk je biljka koja je gotovo nezamjenjiva u svakom jelu. Spada medu najstarije povrtlarske kulture, dolazi iz porodice ljiljana i ima više vrsta - bijeli, žuti, crveni i zeleni luk, koje se razlikuju u veličini, boji i okusu. Manji luk dolazi u sortama kao što je zeleni luk (vlasac, poriluk i luk). Uz boju, razlikuje se i prema veličini i okusu. U proljeće i ljeto uzgajaju se lučice i mladi luk, slatkastog ili srednje jakog okusa. U jesen se bere luk većih glavica koje se suše pa nakon nekoliko mjeseci imaju suhu i lako lomljivu koru. Vjeruje se da potječe iz Azije i s Bliskog Istoka, uzgaja se dulje od 5000 godina, a s obzirom na to da je luk jedna od rijetkih namirnica koje se nisu kvarile tijekom zime, odmah je dobio važno mjesto u svakodnevnoj prehrani. Na zapad ga je donio Kristofor Kolumbo, a danas se najviše proizvodi u Kini, Sjevernoj Americi, Indiji, Španjolskoj i Rusiji. Uz to što je od davnina bio cijenjen zbog svoje hranjivosti, koristio se i za liječenje raznih bolesti zbog snažnih antiseptičkih i antibakterijskih svojstava. Bogat je vitaminima A, B i C, moćan je izvor folne kiseline, kalcija, fosfora, magnezija, kroma, željeza i vlakana. Luk je dobar i u borbi protiv bakterija, uključujući i Escherichiju coli i Salmonellu, te je ucčinkovit protiv tuberkuloze i infekcije mokraćnog sustava, poput cistitisa. Može pomoći i prirodnom snižavanju krvnoga tlaka, a razrjeđuje i krv te pomaže otopiti krvne ugruške. Poboljšava cirkulaciju i potiče znojenje, a ako imate problema s kroničnim zatvorom i nadutošću, u kuhinji što cešce koristite luk.
