“Pričaj mi o tome, pastuše”, izgovara zavodljivo drskim glasom Olivia Newton-John otpuhujući dim cigarete koji zaobilazi njezine raskošne uvojke, potpuno svjesna šoka koji je njezina nenadana transformacija iz svetice u buntovnicu izazvala na travnjaku lunaparka krcatom klincima sa školskih hodnika, piše Elle.hr. Popraćena fućkanjem zločestih momaka pedantno zalizanih frizura, nevjericom čedno odjevenih školarki sa satenskim mašnama u kosi i Travoltinom facijalnom paralizom zbog koje je preko usana jedva prevalio: “Sandy!”, Olivia u kultnoj sceni “Briljantina” izgleda prokleto dobro, toliko dobro da nimalo ne čudi što njezin odabranik, potpuno omamljen, pada pred njezine crvene štikle kao pokošen. Prizor ultimativne zavodnice u koži i danas ubrzava puls, no ne treba zaboraviti da kultni mjuzikl tematizira pedesete godine, kada je ženska moda bila poprilično čedna, a kožne su jakne nosili samo ozloglašeni pripadnici motorističkih bandi na rubu zakona i klinci koji su izgledom oponašali zločestog dečka Jamesa Deana. Kožna jakna na donedavno slatkoj i nevinoj Sandy simbol je bunta, moći i drskosti, simbol nečeg zabranjenog, a samim time i ludo privlačnog, komad posuđen iz muške garderobe, i to od hahara i frajera, onih na koje su brižni roditelji upozoravali svoje kćeri u nježnim tinejdžerskim godinama. No bilo je to neko drugo vrijeme.
Kožne jakne danas su posvuda, prekoračile su sve barijere, prestale su biti uniforma buntovnih pripadnika supkultura, popele se na modne piste i ušle u ligu klasike zadržavajući pritom tek neznatnu mrvicu bunta. Kožne jakne su danas toliko popularne, rasprostranjene i prilagodljive različitim stilovima da smo ih odavno prozvali bezvremenskim komadom očekujući tek poneku blagu promjenu od sezone do sezone, bile one izrađene od prave kože ili pak od materijala koji je imitiraju. Trendovi dolaze i prolaze, no kožnazbenih i filmskih juna je jakna uvijek tu. No ovaj modni vjesnik proljeća u svojim šavovima ima utkanu burnu i bogatu povijest koja je prošla dug put od borbenih aviona, preko leđa motorističkih bandi, fetišista, underground gay skupina, brojnih supkultura te njihovih glazbenih i filmskih junaka sve do modnih pista i off-duty lookova modela da bi naposljetku stigla do mainstreama u kojem se utaborila kao simbol bezvremenske klasike koji više nitko ne doživljava ni drskim ni zabranjenim.
Kožna jakna počela je svoju odiseju kao funkcionalan odjevni predmet. Crne kožne jakne s opasačem i dvostrukim kopčanjem još su tijekom Prvoga svjetskog rata nosili njemački vojni piloti kao dio uniforme koja ih je grijala u hladnim kokpitima borbenih aviona. No prava priča o kožnoj jakni počela se pisati tek nešto kasnije. Kada je, 1913. godine, Fordov Model T počeo zatrpavati ionako zagušene ulice New Yorka, dva su brata krenula u zajedničku potragu za ispunjenjem američkog sna. Sinovi ruskih doseljenika, Irving i Jack Schott, u svojem su se podrumu na istočnoj strani Manhattana otisnuli u modnu avanturu šivajući kabanice koje su, u nastojanju da razviju svoju ideju “vrijednu milijune dolara”, prodavali nekoć popularnom metodom “od vrata do vrata”. Unatoč trudu i viziji, kabanice Schottovima nisu osigurale kišu novca. Irving Schott pronašao je zlatnu žilu tek 1928. godine kada ga je tvrtka Beck Industries, tadašnji zastupnik za Harley-Davidson, angažirala da dizajnira motorističku jaknu koja će izdržati ekstremne vremenske uvjete na otvorenoj cesti i ublažiti ozljede u slučaju pada s jurećeg motocikla. I kao što to obično biva s velikim izumima, maleni je tračak genija pronašao svoj put do rješenja koje će se kasnije ucrtati u retke modne povijesti. Zaintrigiran narudžbom Schott je nakon mnogo traganja za idealnim rješenjem inspiraciju pronašao u uniformi njemačkih ratnih pilota, no svoju je kožnu kreaciju dosta skratio i dodao joj tada revolucionarni modni dodatak – patentni zatvarač. Jakna je dobila naziv Perfecto po Irvingovoj omiljenoj cigari i – zvijezda je rođena! Beck Industries ju je tadašnjim bajkerima prodavao za, danas neshvatljivih, 5,50 dolara, a ona je vrlo brzo postala simbolom slobode, avanture i života na rubu, svega onoga što čini pogonsko gorivo ljubiteljima brzine na dva kotača.
Pažnja se SAD-a četrdesetih godina preselila preko bare, a isto je učinio i Schott koji je za američko ratno zrakoplovstvo početkom Drugoga svjetskog rata kreirao kožnu jaknu B-3, unaprijeđenu inačicu starijih jakni koje su nosili piloti u otvorenim kokpitima dopunjenu podstavom od ovčjeg runa i ovratnikom koji se mogao stegnuti remenom kako bi zadržavao toplinu. Jakna je bila pun pogodak, a Schott je potpisao nekoliko vrlo lukrativnih ugovora. Sljedećih šezdeset godina Schott je odijevao američku mornaricu kaputima, zrakoplovstvo kožnim bombericama, a policiju motorističkim jaknama. Perfecto je u ratnom razdoblju jahao na krilima slobode jureći otvorenim cestama, no Schott je kožnu bajkersku jaknu i dalje prodavao vrlo uskoj, limitiranoj publici. Priča je dobila dramatični zaokret 1953. godine, kada je filmskim platnima na svom motociklu prohujao mladi holivudski odmetnik Marlon Brando tumačeći lik neuhvatljivog Johnnyja Stablera u filmu “Divljak”. Nepogrešivo zgodan i nepobjedivo cool, Brando je lovio kilometre nepregledno dugih američkih autocesta ne mareći za zakone ni za dosadna pravila. Neodoljivi bad boy pedesetih, u motorističkoj Perfecto jakni sa zvijezdama na epoletama i izvezenim imenom Johnny na ramenu, postao je simbol jedne potpuno nove kontrakulture koja je glorificirala naglašenu muževnost i idolizirala ozloglašene bande buntovnika na motociklima. Malo je reći da je neodoljivi Brando svojim likom i nedjelom izazvao masovnu histeriju. Djevojke su ekstatično vrištale pri pogledu na tog privlačnog, ali “zabranjenog” tipa, dok su ga dečki pokušavali oponašati kako bi digli tlak zabrinutim roditeljima i osvojili najbolje komade sa školskih hodnika. Prodaja jakni Perfecto porasla je do neslućenih visina da bi se ubrzo opasno strmoglavila. Preplašene rastućim valom buntovništva i nenadanog frajerstva koje je išlo ruku pod ruku s pokazivanjem srednjeg prsta sustavu i bezglavom divljanju na motociklima, mnoge su škole diljem SAD-a zabranile nošenje kožne jakne. Samo godinu dana kasnije holivudski miljenik i ultimativni simbol tinejdžerske bad boy kulture, James Dean, izgubio je život jureći u svom Porscheu. Premda u filmovima nije nosio kožne jakne, njegov lik ostao je ucrtan u kolektivnu svijest upravo s kožnom jaknom Perfecto na ramenima koju, navodno, privatno nikada nije skidao. Deanova nenadana smrt zavila je svijet velom tuge, a njegov lik “buntovnika bez razloga”, kao i njegovu kožnu jaknu učinila besmrtnom. Popularnost te jakne iznova je katapultirana u nebeske visine. Američki san iz podruma na istočnom Manhattanu postao je stvarnost.
Tijekom pedesetih godina rijetke su žene nosile kožne jakne, a one, premda ženstvenijih linija, uvijek su dolazile u paru s nepoželjnim, muškim badass stavom. Onakvim kakav je odglumila Sandy u “Briljantinu” nakon maestralne transformacije u buntovnicu. Kožna jakna zadobila je mnogo više popularnosti u ženskom ormaru tijekom šezdesetih godina kada se Britanijom rasprostranila supkultura modova. Klizeći ulicama na svojim Vespama, mladići, ali i djevojke, prigrlili su Brando look kako bi uzdrmali društvene norme i negirali nametnuta pravila odijevanja koja su zagovarali njihovi uštogljeni roditelji. Kožna jakna stekla je kultno sljedbeništvo na ulici simbolizirajući slobodu i mladenački otpor, a početkom se šezdesetih prvi put u povijesti našla ispod reflektora visoke mode. Yves Saint Laurent, tada 24-godišnjak koji je dizajnirao za Dior, inspiriran supkulturom beatnika kreirao je prvu haute couture interpretaciju bikerske jakne. Doduše, ženska jakna izrađena od kože aligatora s krznom na porubima nije oduševila menadžment modne kuće, a podbacila je i u očima kritike.
Kožna jakna nastavila je obitavati na marginama popularne mode i u sljedećim desetljećima. Rock’n’roll pokret učinio je kožnu jaknu svojom uniformom, a isto je učinila punk supkultura koja je, ionako ozloglašen simbol mladenačkog bunta, učinila još “zločestijim” dodavši mu šiljke, zakovice i lance. Badass stil koji ne mari za pravila konzervativnog društva njegovale su i mnoge glazbene zvijezde poput Ramonesa, Sex Pistolsa, Duran Durana i mnogih drugih, a posebno su pritom pod povećalom javnosti bile ženske subverzivne ikone poput Debbie Harry ili Joan Jett koje su, prisvajajući tipično muški odjevni predmet i buntovni stav, feministički promovirale jednakost. Kožna jakna za mnoge je postala ne samo dio stila nego i neizostavni dio identiteta. Frontman Sex Pistolsa Sid Vicious izjavio je kako želi da ga pokopaju u njegovoj kožnoj jakni, istoj onoj koju je nosio na fotografiji koju je policija snimila nakon uhićenja zbog navodnog ubojstva tadašnje djevojke Nancy Spungen.
Osamdesetih godina kožnu je jaknu nosila i ultimativna kraljica provokacije Madonna pjevušeći “Papa Don’t Preach”. No nakon što je svijet preživio dekadentne osamdesete, s kožne se jakne isprala dobra doza šoka te je prestala biti simbol života na rubu zakona i zločestih momaka koji su željeli biti odmetnuti buntovnici kao Marlon Brando i James Dean. Kožna jakna je u devedesetima bila posvuda – od glazbenih spotova, preko filmova pa sve do kasnonoćnih talk showova s dosadnim sugovornicima. Da ne zaglavi u domeni zastarjelog kiča iz nekih prošlih vremena, kožnu je jaknu spasio grunge koji je na modnoj sceni išao ruku pod ruku s estetikom heroin chica i njegovom kraljicom Kate Moss koja ju je nosila kao dio svoje uobičajene, nonšalantne off duty uniforme. I sve ostalo je povijest. Nekad ozloglašena i ludo subverzivna, kožna jakna postala je mainstream. U novom se mileniju skrasila pod velom bezvremenske klasike, a pregršt kulturoloških i simboličkih značenja ostavila je u nekim davnim vremenima ispisane na prašnjavim stranicama modne povijesti – od borbenih aviona, preko leđa zločestih momaka, brojnih buntovnih supkultura sve do glazbenih i filmskih junaka za kojima su u ekstazi vrištale generacije tinejdžerki. Svoju popularnost kožna jakna duguje i funkcionalnosti, no možda je u njoj i dan-danas utkana malena doza mistike, sićušni tračak bunta, taj srednji prst sustavu koji je čini tako prokleto privlačnom.
Ivana Vukušić (model): “Crnu kožnu jaknu biram za sve proljetno/jesenske kombinacije, od dnevnih do večernjih prigoda jer ovaj statement komad je toliko prilagodljiv da pristaje na sve. Jednako dobro nose je pripadnici različitih stilova, a u mom slučaju najčešće su to dnevne varijante uz traperice i majicu, ali nerijetko je biram i za večernji izlazak uz haljinicu i čizme. Da je glavni komad u ormaru puno žena, govori i činjenica da je definitivno jedan od onih komada u koji se isplati uložiti.”
Karla Zelić (modna influencerica i stilistica): „Kada me pitaju za koji komad smatram da ga svaka žena treba imati u svom ormaru, moj je odgovor – crna kožna jakna. Ona za mene predstavlja univerzalan komad koji sjajno pristaje uz bilo koju kombinaciju i stil. Obožavam dozu punka i rebel spirita koji odašilje dok istodobno komunicira eleganciju na edgy način. Nosiva je na zaista sve: ako je iskombiniram s haljinom ili klasičnim hlačama, dobit ću dozu šika i grungea u sofisticiranoj varijanti, ako je obučem na traperice i običnu bijelu majicu, stvara savršenu kombinaciju s prizvukom na 90-e, a ako se iskombinira na hoodie ili trenirku, podiže kombinaciju na razinu sportske elegancije. Zaista teško mogu zamisliti komad odjeće na koju je ne bih uspjela dobro iskombinirati. Zato kožna jakna s punim pravom nosi titulu must have komada u mom ormaru i sigurna sam da se to neće promijeniti.“
Ana Nikačević (stilistica): “Crna kožna jakna, pa to je isto kao klasične denim hlače koje će dobro izgledati i nakon deset godina nošenja, oversized bijela košulja, a neki bi rekli i mala crna haljina. Bikerska kožna jakna je i danas sinonim robusnog, cool stila, komad koji će i najjednostavniju kombinaciju pretvoriti u izgled dostojan hoda na pisti. No mislim da kožna jakna treba pristajati osobi, njezinoj osobnosti, stilu i stavu koji odašilje.”
