Kada prvi put kročiš u New York ili Los Angeles, imaš osjećaj kao da si zakoračio na filmski set. Sve izgleda poznato, jer smo te ulice i prizore već nebrojeno puta gledali na ekranu. No ono što doživiš uživo daleko je od idealizirane slike koju nosimo iz serija i filmova.
Prvo što me iznenadilo bila je hrana. Naizgled bogata i raznolika ponuda zapravo krije jedno veliko iznenađenje - gotovo sve je masno i nepotrebno prepuno šećera. U viralnim, poznatim restoranima, čiji su gosti neke od najvećih Hollywoodskih zvijezda, hrana je u redu, ali ništa više od toga. Možda sam očekivala previše, no kad god sam bila u prilici da probam neko jelo koje je proslavila zvijezda, izašla sam razočarana.
Čak i namirnice koje kod nas smatraš sasvim običnima, poput kruha ili jogurta, sadrže dodatke zbog kojih se pitam kako ih uopće mogu nazivati osnovnim proizvodima. Uz to, cijene su gotovo identične našima. Više nema onog dojma da je Amerika povoljnija, naprotiv - danas su razlike minimalne, osim ako kupuješ njihove brendove, tu uštediš, ali ako te ne dočeka carina na aerodromu. Savjet koji ti ja nisam dala: skidaj etikete i baci račune u smeće.
Šetnja ulicama New Yorka i Los Angelesa donosi još snažniji dojam. Miris marihuane prisutan je doslovno na svakom koraku, od jutra do večeri. No najsnažniji trag u dojmu ostavljaju beskućnici. To nisu tek pojedinci koje povremeno sretneš, već čitave ulice i kvartovi pretvoreni u improvizirana naselja od šatora i kartona.
Stanovnici Los Angelesa i New Yorka kažu da oni biraju biti beskućnici i gledaju ih s gađenjem, teško mi je povjerovati u to, jer sam i sama vidjela kako su neki od njih i mentalno bolesni ljudi, kojima je zaista potrebna pomoć. Posebno u Los Angelesu, gdje je problem dodatno produbljen zbog fentanila - ljudi pod njegovim utjecajem otvoreno borave na ulici, bez ikakve medicinske ili socijalne skrbi. To ostavlja snažan dojam nemoći i podsjeća koliko sustav može zakazati upravo tamo gdje bi trebao biti najpotrebniji.
Osjećaj sigurnosti također je upitan, pogotovo u Los Angelesu. Iako se ne događa ništa izravno pred vašim očima, prisutna je nelagoda, atmosfera koja govori da grad nije siguran onoliko koliko se to prikazuje u glamuroznim kadrovima. Oružje je lako dostupno svima, a kažu da više i ne koriste noževe u napadima, već odmah krenu s pištoljem.
Upravo sam zato osvijestila koliko je slika Amerike koju nosimo u sebi zapravo zastarjela i idealizirana. Nije to više ona zemlja prilika kakvom smo je zamišljali. I dok mi je bilo fascinantno uživo doživjeti energiju New Yorka i Kalifornije, moram priznati da ne bih mogla tamo živjeti. Naša svakodnevica, koliko god da ponekad prigovaramo, krije jednu neprocjenjivu vrijednost - slobodu i sigurnost. Kod nas još uvijek djecu možemo pustiti samu u školu, znajući da će sigurno stići kući. Imamo kvartove u kojima se ljudi poznaju i prepoznaju, i društvo koje u temelju funkcionira.
U New Yorku ipak sam se osjećala sigurnije i grad mi se puno više svidio. Izvrstan je za aktivan odmor, dobru zabavu i hrana je puno bolja. Putovanje mi je otvorilo oči. Amerika jest posebna i vrijedna doživljaja, ali ona iz bajki više ne postoji. Upravo zato, nakon svih viđenih kontrasta, još snažnije cijenim ono što imamo kod kuće, iako ni nama ne cvjetaju ruže.
