Ima onih ljubavi koje se pojave tiho, a onda ostave trag zauvijek. Ljubavi koje ne traže savršen scenarij, nego se dogode usprkos svemu - vremenu, okolnostima, gradovima koji vas dijele, prošlosti koja vam još ne da mira… Upravo je takva, stvarna i snažna, ljubav Meri i Jurice Goldašića. Ovogodišnja dobitnica prestižne nagrade za influencericu godine na Story Hall of Fameu odavno je poznata po svojoj energiji, duhovitosti i hrabrosti da bude svojom. No iza 32-godišnje Šibenčanke i njezine upečatljive online prisutnosti krije se i jedno privatno poglavlje, ono koje živi daleko od kamera, u zagrljaju čovjeka koji danas prvi put javno govori o njihovu zajedničkom životu. 30-godišnji Jurica, njezin tihi oslonac, uspješan je poduzetnik, inženjer strojarstva koji gradi solarne elektrane, ali još važnije, partner koji gradi dom.
Ovo je njegov prvi intervju i prvi put da javnost ima priliku upoznati čovjeka koji je, kako kaže Meri, istinski primjer snage, nježnosti i muške stabilnosti. Njihova ljubavna priča počela je kao scena iz filma u jednom splitskom klubu, nastavila se između Kopenhagena i Pule, a danas živi u miru, na selu, gdje zajedno odgajaju dvojicu dječaka, 10-godišnjeg Aleksandra, kojeg Meri ima iz prvog braka, i njihova zajedničkog sina, 4-godišnjeg Ria. Ono što imaju izgrađeno ne mjeri se lajkovima, već povjerenjem, trudom i onom posebnom tišinom koja postoji između dvoje ljudi kad znaju da su pronašli dom. S Meri i Juricom razgovarali smo o svemu - o počecima, krizama, svakodnevici bez filtera, ljubavi, braku, djeci, kompromisima i onim ritualima koji ih spajaju kada svijet oko njih juri.
Kako je bilo na snimanju? Ipak je ovo prva naslovnica vas i Jure.
Meri: Naša prva naslovnica, stvarno nije mala stvar, a najviše sam pod stresom bila po pitanju Jure, odnosno kako će on podnijeti snimanje. Muškarci često misle da to nije zahtjevno i da samo staneš pred fotić, odradiš poziranje i gotov si. Dobro smo se preznojili, ali i uživali i nasmijali se. Stoički je to podnio i baš mi je bilo slatko, čak i malo zabavno, gledati ga ispred kamere, daleko izvan svoje zone komfora.
Kako je počela vaša ljubavna priča? Kad ste se prvi put pogledali, jeste li oboje znali da će ovo vaše biti zauvijek?
Jure: Započela je u jednom noćnom klubu u Splitu, čim sam je ugledao s ulaza u klub, znao sam da je ona moja, ali ona još uvijek nije bila toga svjesna.
Meri: Ja sam postala svjesna tek mjesec dana kasnije, kad smo se prvi put uživo vidjeli, nakon tog susreta u Splitu. Nisam bila ni blizu spremna za ljubav, ali smo se neprestano dopisivali, čuli i uživali u razgovorima na daljinu, budući da sam ja tad živjela u Kopenhagenu, a on u Puli, gdje je i radio. Nagovorio me da se nađemo, da odemo zajedno u Opatiju, na neutralan teren i da provedemo nekoliko dana zajedno. Dočekao me s buketom cvijeća na aerodromu i taj trenutak kad sam ga vidjela, noge su mi se odsjekle i znala sam da je to to. Ugasili smo mobitele i proveli ta tri dana zajedno i zapravo se sve poslije toga jako brzo odvijalo. Najviše mi se i svidjelo to što nije bilo igrica, već isti zajednički planovi, ciljevi i čista ljubav.
Kako izgleda vaš brak iza kamera kada Instagram utihne i ostanete samo vas dvoje?
Meri: Naglasak stavljamo na toleranciju, poštovanje i ljubav kao recept sretnog braka, a kad god imamo slobodnog vremena, provodimo ga zajedno jer jedno s drugim uživamo najviše. Jure nije čovjek koji previše voli druženja s ljudima, izlaske i slično, a kako živimo na selu posljednje dvije godine, najviše slobodnog vremena provede oko kuće, tako da je naš brak sasvim normalan i miran. Nekad se treba znati i posvađati, da ta svađa ne ode predaleko, a da jedno drugo dobro čujemo i dođemo do ispravnog zaključka. Imali smo i svoje krize, trebalo nam je vremena da dođemo do ovoga gdje smo danas, pogotovo zato što smo se zajedno borili da od nule nešto napravimo i prođemo sve loše situacije zajedno, a svatko tko se u tome pronašao znat će da su financijske krize najteži testovi u braku.
A kad se posvađate, tko prvi popušta? I kako izgleda vaše pomirenje?
Jure: Svađa završava ovim riječima: 'Je l’ stvarno trebala bit’ svađa zbog ovoga? Volim te i ne mogu bez tebe'.
Meri: Super mi je kako je prešutio prvi dio pitanja, ali ja ću ponizno reći da je on taj koji popusti prvi i ne treba nam dugo da se pomirimo. Već nakon 10-15 minuta opet smo u zagrljaju i najčešće se svađe događaju zbog nekih vanjskih faktora.
Postoji li neka stvar kod Jure koju još niste ‘dekodirali’?
Meri: Da sam ovo pitanje dobila prije nekoliko godina, poduža bi lista ovih stvari postojala, ali danas mi zaista ne pada ništa na pamet. Budući da oboje idemo na terapije i puno razgovaramo, stvarno se dobro poznajemo jer smo jedno drugom ‘go to’ osoba, najbolji prijatelj i krizni kontakt. Znamo već unaprijed što ne toleriramo, gdje su granice i kako će tko reagirati na dobre i loše situacije pa i razumijemo razlike jedno kod drugog jer smo imali totalno drukčije životne situacije i odrastanja.
A što je vama, Jure, prvo prošlo kroz glavu kada ste shvatili da vaša partnerica ima veliku online zajednicu koja prati baš svaki njezin korak?
Jure: Donedavno nisam bio svjestan toga da je u tolikom obimu, ali vjerujem u Meri i smatram da ima potencijal za još veće stvari od ovoga gdje je već sad dogurala, daleko.
A jeste li znali u što ulazite kad ste se zaljubili u ženu s tolikom energijom?
Da, naravno, od prvog dana imala je izuzetnu energiju i karizmu.
Na njezinom Instagramu vidimo kako ste vi dosta smireni. Kako balansirate te svoje različitosti? Jeste li suprotnosti koje se nadopunjuju ili učite biti sličnima?
Jure: Nastojimo balansirati svoje energije, kada sam ja nervozan ona je smirena i obrnuto. U tom je smislu potrebno imati puno tolerancije i razumijevanja prema partneru.
Meri: Instagram laže, ljudi, haha! Tko se razumije u horoskop, Jure i ja dva smo ovna i teški smo na smjene. S godinama se to smiruje dosta, ali jako smo sličnog karaktera i dobro je Jure rekao, točno osjetimo tko treba spustiti loptu jer nam je ipak, na kraju dana, važno da zadržimo mir. Najčešće onaj koji je više pogođen situacijom bude pod većim stresom pa druga osoba smiri atmosferu.
Što vam je bila najteža, a što najljepša faza kao para?
Jure: Pamtimo samo lijepe stvari, najljepša faza je ova trenutačna kada smo se dovoljno upoznali da znamo kako drugi partner funkcionira, a svakako i naša djeca na koju smo jako ponosni što izrastaju u velike i kulturne dečke.
Meri: E ja sam ipak malo osvježila memoriju, najteža nam je faza definitivno bila početak zajedničkog života. Budući da su nam oboma prethodni partneri bili sušta suprotnost nama, trebalo je dosta vremena da se to ustabili i da naučimo funkcionirati jedno s drugim. Sjećam se da smo baš bili frustrirani jer smo imali veliku ljubav, a stalno lutali jedno oko drugog. Terapije su nam tu zaista pomogle i stvarno sam zahvalna što uz sebe imam normalnog muškarca koji je prvi predložio da s nekim pokušamo razgovarati o tome. S najljepšom fazom bih se složila. Mi smo oboje jako obiteljski nastrojeni i baš smo se smijali tome, kako nama vila od 1000 kvadrata ne bi ništa značila jer smo uvijek doma na hrpici nas četvero. Ako je Aki u sobi, u roku od par minuta svi se magično stvorimo kod njega na podu ili krevetu. Sadašnjost u kojoj smo nas četvero nama je najljepša.
A što je za vas ljubav danas?
Jure: Za mene ljubav znači biti tu, brinuti, prihvatiti, ne napustiti te zajedno raditi na odnosu i graditi ga.
Meri: Ja sam veliki fan slobode i povjerenja, to je ipak nešto na čemu se najviše radi, a osjećaj kad to imaš je nenadmašiv i to ne možeš baš naći na cesti. Oboje volimo putovati, imamo svoje hobije i obožavam kako ne sputavamo jedno drugo zbog vlastitih nesigurnosti. Ja zaista ne podnosim ljubomoru ni u kojem obliku i uvijek mislim da to dolazi isključivo od nas samih. To za mene nije zdrav osjećaj i ne znači da je nekom stalo ako te koči u životu. Meni nema ništa bolje nego kad jedno od nas dođe doma, a drugo dočeka raširenih ruku i nada se da će čuti neku dobru priču.
Što vam je jedno kod drugog slaba točka, na što uvijek padate?
Jure: Njena vrckavost i svakako njena ljepota, kojoj malo kada mogu odoljeti.
Meri: To što me zaista tretira kao ženu, ima prave, one starinske manire, ne dozvoljava mi ni da vrećicu nosim. Zna da mogu sve sama, ali me toliko razmazio da već i ja iz auta izlazim kao muha bez glave i hodam ravno u kuću dok on sve nosi. Zaista je kavalir. To su neke karakteristike koje su danas nažalost izgubljene, u ovim ludim vremenima kad se ljudi u brakovima čak i natječu međusobno i podmeću si nogu. Pritom, on je najbolji otac kojeg sam imala priliku vidjeti, toliko nas pazi i brine se o nama i toliko je sposoban napraviti sve što zacrta, a s druge strane, neopisivo normalan, realan i skroman.
Što za vas znači imati partnera koji voli vaše dijete jednako kao svoje i koji je ‘drugi tata’ bez rezerve, bez ega?
Meri: Aleksandar jako voli svog oca i nikad mu Jure nije bio zamjena za njega, ali mu je spontano i prirodno postao bonus tata, upravo zbog tog čvrstog i predivnog odnosa koji su njih dvojica sami izgradili. Jure i ja smo se našli, ali činjenica da je i moj Aki usput našao njega nešto je što me najviše raspameti svaki put kad ih vidim zajedno. To je nešto što svaka žena priželjkuje u partneru nakon razvoda, čovjeka kojem 300% vjeruje da je njeno dijete s njim u sigurnim rukama. Činjenica je da je za takvu ulogu u Akijevom životu potreban velik i dobar čovjek i da je to danas rijetkost. Ne bih mogla biti s nekim tko to nije, ali sam svjesna koliko mi se posrećilo i preteško mi je uopće pronaći riječi kojima mogu opisati njihov odnos. To osjeti svatko tko ih poznaje i vidi uživo i svako malo netko mi kaže koliko predivan odnos imaju Jure i Aki, na to sam najponosnija i do neba zahvalna. Pritom, Jure je muškarac koji može postaviti samo najbolji primjer našim sinovima.
Kako biste se opisali kao roditelji?
Jure: Kao roditelji koji bezuvjetno vole svoju djecu, nastojimo im prenijeti sva stečena životna iskustva. Kroz zajednička druženja na putovanjima želimo im približiti različite kulture kako bi razvili osjećaj poštovanja prema vlastitim vrijednostima, ali i prema vrijednostima drugih nacija i kultura.
Meri: Imamo samo interni dogovor da se uvijek moramo složiti oko djece, pa da nema kasnije: mama je rekla da, a tata ne. Djecu odgajamo poprilično tradicionalno i želimo da budu vrijedni, samostalni i normalni ljudi. Kako živimo na selu, uvijek ima posla oko kuće i dečki moraju sudjelovati, jer je to ipak njihov dom. S druge strane, puno razgovaramo s njima, stalno nam je njihova ekipa doma i trudimo se biti oni kul roditelji, ali se vrlo dobro kod nas zna red i tko god nam upozna djecu, uvijek se iznenade koliko su dečki pristojni i puni empatije. Možda zbog te doze neozbiljnosti na društvenim mrežama ja ostavljam drugačiji dojam, ali mi smo doma potpuno normalni ljudi.
Što vi Jure znate o Meri, a javnost nikad ne bi pogodila?
Jure: Najviše vidim njenu emotivnu stranu i koliko je s ljudima snažna, a u naša četiri zida ranjiva i nježna. To je nešto što rijetko tko na prvu uspije zaključiti o Meri.
A kada vi, Meri, pogledate u Juru, što vidite?
Meri: Ljudskost, velikog čovjeka i prijatelja, i najiskrenije, baš jako seksi muškarca, haha!
Kada je onda Meri ona najjača, a kada joj Jure mora biti stijena?
Meri: Ja sam najjača dok radim, u svojoj kreativi i idejama, a Jure uskače u ulogu stijene onda kad svega postane previše. Zapravo mi je mala doza zagrljaja navečer skroz dovoljna da napunim baterije za sljedeći dan.
Ispod nekih vaših objava, gdje plešete zajedno, mnogi su komentirali kako ga zaljubljeno gledate i kako se osjeti ta strast i dalje… Jesu li dobro procijenili?
Meri: Pogled ne laže! Mi plešemo kad god imamo priliku, on me naučio plesati dvokorak, tako da na svim zabavama prvi ustajemo i zadnji sjedamo i nimalo nas nije sram kad smo jedini na podiju.
Kako izgleda vaš idealni dan, bez filtera i žurbe?
Meri: Trenutačno takav dan postoji samo dok smo na odmoru, gdje možemo u miru pojesti doručak s djecom i popiti prvu jutarnju kavu u razgovoru u kojem je jedina briga jesmo se dobro naspavali ili je klima bila malo prejaka. Zapravo privatno oboje jako puno radimo pa nam je žurba ušla u dnevnu rutinu.
A može li Jure pratiti vaš užurbani tempo?
Meri: Jurin je tempo luđi od mog, uz nekoliko zaposlenih i vlastitu tvrtku, sigurno mu je zahtjevnije i teže. Jure se bavi ugradnjom solarnih elektrana i jako je uspješan u svom poslu. Inženjer je strojarstva, perfekcionist, jako marljiv i fokusiran, upravo zbog toga iza sebe ima zaista velike projekte. Ja se ne hvalim javno često jer on to ne voli, kaže da želi da njegov rad priča sam za sebe, ali iskoristit ću priliku da naglasim njegove uspjehe jer mislim da je zaslužio.
Koji vas ritual najviše spaja kao par? Je li to hrana, glazba, tišina ili nešto sasvim drugo?
Jure: To nam je definitivno hrana s obzirom na to da oboje imamo smisla za kuhanje, Meri malo više. Volimo otići na dobru večeru uz vino i opuštenu atmosferu, te svakako pojest zajednički ručak u restoranu između dnevnih obaveza.
Kad bi mogli zamrznuti jedan trenutak u vašem odnosu, koji bi to bio?
Meri: Svaki godišnji, na drugom kontinentu, na kojem smo sami s klincima. Uvijek nekako završimo u Africi pa nam je signal na mobitelu nepoznanica i to nam je tad najpotrebnije. Naša djeca, mir i mi. Ali nije loša ni zajednička kava ujutro kad klince ostavimo u vrtiću i školi. To je tradicija koju sam mu ja, kao prava Dalmatinka, uspjela usaditi.
Jeste li već našli zajedničku definiciju sreće ili je još pomalo tražite?
Meri: Sreću ne tražimo u smislu nekog cilja, živimo je kroz svakodnevni život, lijepim riječima, komplimentima te razumijevanjem i podrškom u raznim situacijama. Mislim da smo oboje dosta čvrsto na zemlji i svjesni da su ‘slava’ i lova potencijalno prolazne stvari, ali čak i da nisu, treba uz to živjeti normalno i skromno, u smislu da si uvijek svjestan što je najbitnije i tko su tvoji ljudi.
A jeste li ikad mogli pomisliti da ćete ponovno pronaći ljubav?
Jure (koji je krivo shvatio pitanje): Nisam nikada niti zamišljao takav scenarij, imam jednu jedinu ljubav svog života i to je dovoljno.
Meri: Ja zaista nisam. Već sam si rekla: ok, imaš sina, razvela si se, i to je to. Sad gradiš karijeru i živiš sa svojim djetetom dalje, u miru i sama. U mojoj se glavi brak i mir nisu nalazili u istoj rečenici, no vrlo brzo nakon toga, Jure me izuo iz cipela.
Kakav je osjećaj kada znate da ste nekome dom, a ne samo adresa?
Jure: To je osjećaj kojem svi težimo, prije ili kasnije, ja sam taj dom pronašao, gdje god da odlazim uvijek se sretniji vraćam Meri.
Meri: I bolje ti je. Šalim se. Život zna baš biti naporan i svakakve loše ljude sretneš usput ili si prisiljen iz ovog ili onog razloga s njima imati posla. Zato je najljepši osjećaj kad znaš da si na kraju dana na sigurnom i puno je lakše leći u nečiji zagrljaj i sve to loše ostaviti u prošlosti.
