'Moj je stav jasan — nulta tolerancija prema seksualnom nasilju', govori olimpijska pobjednica, 30-godišnja džudašica Barbara Matić. Odjenula je traper s višim ciljem i s časopisom Story ponovno ukazala na problem seksualnog nasilja nad ženama i sekundarne viktimizacije žrtava. Splitska sportašica otkrila je kakvo je stanje u vrhunskom sportu, kako se bori za prava svih sportaša te koliko su je tijekom odrastanja znali pogoditi komentari o veličini njezina bicepsa. Rekla nam je i kako je doživjela nedavni povratak u Pariz, gdje je prošlog ljeta osvojila zlatnu medalju koja danas ima svoju posebnu kutiju. Dotakli smo se i njezina ljubavnoga života, a iako detalje ne voli dijeliti, potvrdila je završetak svoje šestogodišnje ljubavne priče s Franom Vugdelijom.
Uz borbu na tatamiju, borite se i protiv nasilja. Zadnje srijede u travnju nosimo traper i obilježavamo 'Denim Day' kojim se daje podrška žrtvama seksualnog nasilja. Što biste poručili svima koji danas nose traper u znak podrške žrtvama seksualnog nasilja?
Poručila bih da time šaljemo snažnu poruku solidarnosti i podrške svim žrtvama nasilja. Važno je da znaju kako nisu sami, da ih svijet vidi, čuje i stoji uz njih. Svaki ovakav čin doprinosi širenju svijesti i ohrabruje one koji su pretrpjeli nasilje da potraže pomoć i podršku.
Nosite li inače traper? U čemu se osjećate najudobnije?
Nosim traper i zaista ga volim jer se može kombinirati na bezbroj načina. Jednostavna bijela majica, dobar remen i kvalitetne traperice već čine odličnu dnevnu kombinaciju. Ako se na to dodaju štikle, lako se pretvori i u večernji outfit. Upravo mi se sviđa ta svestranost trapera - s njim se može kreirati opušteni ili elegantni stil, ovisno o prilici.
Sportaši su često uzori mladima. Kako sport može pomoći u edukaciji i prevenciji seksualnog nasilja?
Vjerujem da nas sport uči važnosti poštovanja, kako prema drugima, tako i prema samima sebi. Kroz sport otkrivamo svoje granice, učimo se zauzeti za sebe i prepoznati vlastitu vrijednost. Smatram da, ako mi sportaši otvoreno govorimo o ovakvim temama, možemo ohrabriti druge da progovore o svojim iskustvima i potraže pomoć. Sport ima veliku moć i snagu u edukaciji mladih i oblikovanju zdravih vrijednosti.
Je li vas džudo naučio lekcijama koje pomažu i izvan sporta? Kako se zauzeti za sebe ili neku drugu osobu?
Džudo me naučio puno važnih lekcija, posebno o poštovanju drugih. Iako je džudo individualni sport, uvijek radimo u timu pa je međusobno poštovanje ključno. Naučio me kako se nositi s pritiskom, kako ostati miran i staložen kada stvari ne idu kako želimo, ali i kako ostati ponizan kada su rezultati odlični. Smatram da je važno biti svjestan svojih prava - slušati trenere i prihvaćati konstruktivne kritike, ali nikada ne dopustiti maltretiranje. Također, važno je reagirati i pružiti podršku ako primijetimo neprimjereno ponašanje prema drugima.
Kao žena u vrhunskom sportu, jeste li se ikada susreli s neprimjerenim ponašanjem ili pritiskom koji bi mogao spadati pod seksualno uznemiravanje? Ili ste nekome bili podrška u sličnoj situaciji?
Imala sam sreću da se osobno nisam susrela s takvim situacijama, niti su se s tim suočili meni bliski ljudi. Nažalost, čula sam mnogo priča koje potvrđuju da takvih slučajeva ima i u sportu. Vjerujem da će kroz otvorene razgovore i dijeljenje iskustava sve više žena i djevojaka imati hrabrosti progovoriti, a da će, kao rezultat toga, takvih situacija u budućnosti biti sve manje.
U SAD-u poznati su slučajevi seksualnog zlostavljanja u gimnastici i plivanju koji su imali sudske epiloge. Kakvo je stanje kod nas? Jesu li sportašice dovoljno zaštićene od seksualnog nasilja unutar sportskih institucija i saveza?
Nažalost, seksualno nasilje ne bira ni državu, ni sport, ni sustav, ni vrijeme, ni mjesto. To je širi društveni problem i vjerujem da, nažalost, postoji i u Hrvatskoj. Ne znam točne brojke, ali čini mi se da se o toj temi kod nas ne govori dovoljno. Nitko ne bi bio sretniji od mene da takvih slučajeva ima jako malo ili da ih uopće nema. Moj je stav jasan - nulta tolerancija prema seksualnom nasilju.
'Denim Day' podsjeća da izgled ili način odijevanja nikada ne smije biti opravdanje za seksualno ili bilo kakvo drugo nasilje. Jeste li se ikada susreli s predrasudama vezanim uz izgled žene u sportu ili u privatnom životu?
Nažalost, susretala sam se s takvim komentarima. Znali su mi govoriti: 'vidi ti taj biceps'. Dok sam bila mlađa, u pubertetu, takve su me primjedbe znale pogoditi jer sam bila nesigurna u sebe. No kako sam sazrijevala, postajala sam sve svjesnija sebe i svog tijela. Danas znam - moj biceps rezultat je onoga čime se bavim i ne sramim se toga. Dapače, danas često čujem komentare kako sam uspjela zadržati ženstvenost unatoč bavljenju borilačkim sportom te kako imam, uvjetno rečeno, 'dva lica' - borbeno na tatamiju i ono nježnije, izvan natjecanja.
Osim u ovoj kampanji i na tatamiju, borite se i za prava kolega kao predsjednica komisije sportaša pri Hrvatskom olimpijskom odboru. Koji su vam glavni ciljevi?
Glavni cilj nam je boriti se za sportaše - za poboljšanje njihovih uvjeta rada, financijskih prava i zdravstvene skrbi. Želimo sportašima osvijestiti koje sve mogućnosti i prava imaju putem Hrvatskog olimpijskog odbora, jer često nisu ni svjesni što im je dostupno. Također, ako sportaš naiđe na neki problem, Komisija služi kao poveznica između njega i sustava, točnije olimpijskog odbora i drugih nadležnih tijela.
Koliko vrijeme provedeno na treninzima, natjecanjima, putovanjima i obvezama u HOO-u utječu na vaš privatni život? Imate li vremena za sebe?
Naravno da utječe, ali trudim se da sve izazove nosim s osmijehom i pozitivom. Mislila sam da će se nakon Pariza moj tempo malo usporiti, ali dogodilo se upravo suprotno - još više putujem. Iako trenutačno nemam puno natjecanja, uz treninge kombiniram razne druge obveze. Otvaraju mi se nova vrata i mogućnosti pa još istražujem u kojem bih smjeru krenula dalje. Ipak, uspijevam uskladiti sve obaveze i pronaći ravnotežu. Slobodno vrijeme najviše volim provoditi opuštajući se s obitelji i prijateljima ili jednostavno uživajući u dobroj kavi na suncu.
A što je s odnosima? Pate li ikada?
Moram priznati da pate jer sam često na putu. No zahvaljujući tehnologiji, poput videopoziva, sve je to danas ipak puno lakše podnijeti. Trudim se njegovati odnose koliko god mogu, i kad god imam priliku biti fizički prisutna, zaista dajem sve od sebe.
Rekla nam je i kako je doživjela nedavni povratak u Pariz, gdje je prošlog ljeta osvojila zlatnu medalju koja danas ima svoju posebnu kutiju. Dotakli smo se i njezina ljubavnoga života, a iako detalje ne voli dijeliti, potvrdila je završetak svoje šestogodišnje ljubavne priče s Franom Vugdelijom.
Cijeli intervju pročitajte u novom broju magazina Story, koji je na kioscima.
