'Želimo poručiti svim osobama koje su preživjele seksualno nasilje da im vjerujemo i da nisu krive. Nadamo se da će se što više osoba uključiti u obilježavanje Denim Daya i na taj način također svim osobama poslati poruku da nisu same i da pomoć i podrška postoji', govori nam dr. sc. Maja Mamula, psihologinja i koordinatorica Ženske sobe. Povodom Denim Daya, dana kad se nosi traper s višim ciljem, govori nam o promjenama koje je primijetila tijekom godina i na koji način žrtvama pomaže Ženska soba.
Šestu godinu zaredom Ženska soba i Mondo, odnosno posljednje tri i časopis Story, zajedno obilježavaju Denim Day koji je ove godine 30. travnja. Koliko su se stvari promijenile u ovih šest godina?
Proteklih godina došlo je do mnogobrojnih pozitivnih promjena na području seksualnog nasilja i zaštite osoba koje su preživjele seksualno nasilje – od promjene zakonodavstva, donošenju javnih politika (Nacionalni plan za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja do 2027. godine), razvoja specijaliziranih edukacija i programa prevencije seksualnog nasilja do promjene u javnom prostoru u kojem se sve više govori o problematici seksualnog nasilja. Provedba kampanja, poput obilježavanja #Denim Day svakako doprinosi osvještavanju javnosti o problematici seksualnog nasilja te smanjenju predrasuda prema osobama koje su preživjele seksualno nasilje. Osim navedenih pozitivnih promjena, u našem društvu svakako postoje brojni problemi i predrasude koje doprinose tome da osobe rijetko prijavljuju seksualno nasilje i obraćaju se za pomoć i podršku.
Koliko se osoba obratilo Centru za žrtve seksualnog nasilja prošle godine i kakvi su podaci u usporedbi s godinom ranije?
U okviru Ženske sobe djeluje Centar za žrtve seksualnog nasilja (Centar), jedina specijalizirana služba za djecu od 15 godina na više i punoljetne osobe koje su preživjele bilo koji oblik seksualnog nasilja. Centar uključuje multidisciplinarni tim stručnjakinja i stručnjaka koji pružaju anonimnu i besplatnu pomoć i podršku osobama koje su preživjele seksualno nasilje i njima bliskim osobama. U stručnom radu tim Centra primjenjuje individualni, holistički i osnažujući pristup, nastojeći sveobuhvatno odgovoriti na potrebe osoba koje su preživjele seksualno nasilje. Sam direktan rad temelji se na tri ključna pristupa: razumijevanje rodne perspektive seksualnog nasilja, pristup usmjeren na žrtvu te pristupu utemeljen na razumijevanju utjecaja traume.
U Centru su dostupne različite usluge žrtvama i njima bliskim osobama koje obuhvaćaju krizno i dugotrajno psihološko savjetovanje, psihoterapijski rad u proradi traumatskog iskustva, pravno savjetovanje s informacijama o pravima u kaznenom postupku te smjernicama o dostupnim uslugama u sustavu zdravstva i socijalne skrbi. Također, pružamo podršku u postupku prijave seksualnog nasilja, pripremu za sudski postupak te pratnju tijekom sudskog postupka na sve nadležne institucije u svojstvu osobe od povjerenja (pratnja u policiju, bolnicu, državno odvjetništvo, sud, zavod za socijalni rad). Centar priprema i dostavlja stručna mišljenja, potvrde i preporuke na zahtjev službenih tijela uz suglasnost žrtve, te pruža podršku roditeljima čija su djeca preživjela seksualno nasilje, kao i savjetovanje osoba bliskih žrtvi. Uz to, Centar razvija i distribuira edukativne i informativne materijale namijenjene osobama koje su preživjele seksualno nasilje.
Usluge Centra dostupne su svima na području Hrvatske, a nerijetko imamo i upite i zahtjeve osoba iz regije, ali i drugih zemalja. Stoga su naše usluge dostupne putem telefona, osobno u prostorijama ŽS te upotrebom suvremenih tehnologija (Zoom, Skype, WhatsApp i sl.). Tijekom 2024. godine Centru se obratilo ukupno 359 osoba, kojima je pruženo ukupno 2055 različitih usluga. Na godišnjoj razini u prosjeku nam se obrati od 350 do 400 osoba, i to je kontinuitet u proteklih nekoliko godina. Od ukupno 359 osobe koje su nam se obratile u 2024. godini, 90 % su žene (323), a 10 % čine muškarci, transrodne, interspolne i rodno varijantne osobe (36). Najveći broj usluga odnosio se na kazneno djelo silovanja (51,6 %). Nadalje, znatan broj usluga podrške odnosi se i na klijentice/klijente koje se obraćaju zbog bludnih radnji (15,9%) i nasilja u obitelji (12,9 %).
U kojim su situacijama žene najčešće seksualno maltretirane? U obitelji, na poslu, jesu li počinitelji nepoznati ljudi?
Suprotno uvriježenim predrasudama, počinitelji su najčešće osobe koje su žrtvama poznate i bliske. Kada je riječ o odraslim ženama, počinitelji su najčešće sadašnji i bivši partneri. Osim njih, žene često doživljavaju različite oblike seksualnog nasilja, uključujući i seksualno uznemiravanje, na svom radnom mjestu, na javnim prostorima, u zdravstvenim ustanovama. Također, u posljednjih nekoliko godina svjedočimo i porastu elektroničko seksualnog nasilja, posebice osvetničke pornografije, gdje su ponovno najčešći počinitelji poznate osobe (sadašnji ili bivši partneri).
Seksualno nasilje može se dogoditi na različitim mjestima i u različitim okružjima - u obitelji, u vezi, u braku, na prvom spoju, u školi, na fakultetu, na ulici, na javnim mjestima te na internetu i društvenim mrežama. Važno je istaknuti kako postoje brojni oblici seksualnog nasilja (seksualno uznemiravanje, bludne radnje, elektroničko seksualno nasilje, silovanje, itd.). Važno je istaknuti da je svaka seksualna aktivnost bez pristanka osobe seksualno nasilje!
Kad vam se obrati žena koja otkrije da je bila žrtva seksualnog nasilja, što je važno učiniti, kakva je procedura?
Seksualno nasilje je jedno od najtežih kaznenih djela koje se najmanje prijavljuje, a više od 90% žena dugi niz godina se neće nikome niti povjeriti o preživljenom nasilju. Ako nam se osoba koja je preživjela seksualno nasilje povjeri i priča o preživljenom iskustvu, važno je prije svega suosjećajno slušati osobu i omogućiti da na svoj način i koliko je spremna podijeli svoje iskustvo. Osobu je potrebno podržati u iskazivanju različitih osjećaja. Važno je u svakom trenutku poštovati osobne granice i pomoći osobi da započne ponovo uspostavljati kontrolu nad traumatskim iskustvom i životnom strukturom. Osobu koja je preživjela seksualno nasilje je potrebno podržati u njezinim izborima i odlukama i ne nuditi joj svoja rješenja.
Ono što je najvažnije jest bezuvjetno vjerovati osobi i naglasiti joj da nije kriva za preživljeno seksualno nasilje te da je odgovornost za nasilje isključivo na počinitelju. Različite osobe imaju različite potrebe, a takav je i pristup rada Ženske sobe – u potpunosti individualiziran. U Centru je direktan rad s osobama koje su preživjele seksualno nasilje utemeljen na kombinaciji tri ključna pristupa – razumijevanje rodne perspektive seksualnog nasilja, pristup usmjeren na žrtvu i pristup utemeljen na razumijevanju utjecaja traume. Znamo da može biti vrlo teško započeti razgovor o proživljenom iskustvu seksualnog nasilja te se trudimo stvoriti sigurno okruženje i atmosferu povjerenja, u kojoj svaka osoba može dobiti pomoć i podršku bez obzira na dob, seksualnu orijentaciju, vjeru ili zajednicu iz koje dolazi, kao i apsolutnu povjerljivost i zaštitu anonimnosti.
Smatrate li da su kazne za seksualno nasilje preblage u Hrvatskoj?
Ženska soba već dugi niz godina ukazuje na probleme u pravosuđu i sudskim postupcima vezano uz procesuiranje počinitelja seksualnog nasilja. Postupci su dugi, a kazne koje se izriču su preblage. Ono što je važno razumjeti, nije problem u propisanim kaznama – one su se proteklih godina i mijenjale i dizali su se minimumi i maksimumi propisanih kazni. Problem je kod odmjeravanja kazne, odnosno visine kazne koja se izriče. Kako Ženska soba radi direktno s osobama koje su preživjele seksualno nasilje imamo direktan uvid koliko tako niske izrečene kazne utječu na njih i kako im stvaraju nepovjerenje prema sustavu, ali i osjećaj kako nisu ostvarile pravdu nakon preživljenog teškog kaznenog djela.
U vašem intervjuu uoči lanjskog obilježavanja Denim Daya govorilo se o tada jako svježem slučaju redatelja Dalibora Matanića. Kako smo i u tom slučaju vidjeli, brojne žene zbog srama i straha od osude godinama skrivaju da je netko prešao granicu, odnosno da su doživjele seksualno uznemiravanje i ucjene? Što treba mijenjati po tom pitanju?
Naše društvo je još uvijek izrazito patrijarhalno, prepuno predrasuda, a seksualno nasilje je tabu tema. Kada osoba preživi seksualno nasilje, često se smatra da je sama izazvala zločin ili mu nekako pridonijela, odnosno odgovornost za preživljeno seksualno nasilje se s počinitelja prebacuje na osobu koja ga je preživjelo. Kao društvo smo spremniji propitivati razloge zbog kojih je došlo do seksualnog nasilja i 'kako je žrtva pridonijela tom', nego propitivati postupke počinitelja i jednoglasno osuditi zločin koji je netko pretrpio. Kada bismo kao društvo prepoznali težinu seksualnog nasilja, bili senzibilizirani i shvaćali koliki je razmjer posljedica koje nastaju u životu osobe, vjerujemo kako bi i stigma koju trenutno pripisujemo osobama koje su preživjele seksualno nasilje bila manja.
Mi u Ženskoj sobi vjerujemo kako razbijanju postojećih predrasuda prema seksualnom nasilju, prestanku osude osoba koje su preživjele seksualno nasilje i razvoju empatije prema preživjelima može jedino doprinijeti sustavna prevencija, kontinuirane edukacije i osvještavanje stručnjaka i stručnjakinja te javnosti. Upravo zato je i obilježavanje Denim Daya važan jer svake godine u javnom i medijskom prostoru otvara pitanje predrasuda i okrivljavanja osoba koje su preživjele seksualno nasilje.
Što biste istaknuli kao najveće postignuće Ženske sobe, a što kao najveći problem tijekom njezinog rada? Što vam nedostaje da biste mogli obavljati svoj posao u punom kapacitetu?
Ženska soba je od svog osnutka ostvarila mnogobrojne uspjehe na području suzbijanja seksualnog nasilja i zaštite osoba koje su ga preživjele. Teško je istaknuti samo jedan uspjeh, ali svakako kao naše najveće postignuće ističemo rad Centra za žrtve seksualnog nasilja u kojem je od pokretanja do kraja 2024. godine pruženo više od 18 813 usluga za više od 3354 osoba. Nadalje, kontinuirano se zalažemo za zakonodavne promjene i sudjelovale smo u brojnim radnim skupinama u okviru kojih smo doprinijele mnogobrojnim izmjenama propisa u proteklih 6 godina (npr. pooštravanja kazni za kaznena djela protiv spolne slobode, unapređenja prava žrtava u kaznenopravnom sustavu, ukidanje zastare za najteža djela spolnog iskorištavanja i zlostavljanja djece).
Vezano uz javne politike, Ženska soba je inicirala i sudjelovala u razvoju Protokola o postupanju u slučaju seksualnog nasilja (usvojen od Vlade RH 2012.) i prve javne politike koja se isključivo bavi problematikom seksualnog nasilja - Nacionalnog plana za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja do 2027. godine (usvojen od Vlade RH 2022.). Osim toga i ono s čim bi zaključile, jest razvoj programa prevencije seksualnog nasilja. Naime, od 2018. godine razvile smo dva programa prevencije, jedan za više razrede OŠ (SNEP 2 – JUNIOR) i jedan za srednje škole (SNEP), oba programa su odobrena za provedbu od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih te su implementirani u više od 150 škola u Hrvatskoj.
Ono što u Hrvatskoj svakako nedostaje je više specijaliziranih organizacija za pružanje podrške osobama koje su preživjele seksualno nasilje, što smatramo da je ključno za unaprjeđenje njihove zaštite.
I za kraj, želimo poručiti svim osobama koje su preživjele seksualno nasilje da im vjerujemo i da nisu krive. Nadamo se da će se što više osoba uključiti u obilježavanje Denim Daya i na taj način također svim osobama poslati poruku da nisu same i da pomoć i podrška postoji!
