'Stajala sam na pola metra od lava': Event menadžerici Afrika je promijenila život, zbog ovog svijet gleda drugim očima

Kada se spoje strast za putovanjima, avanturistički duh i ljubav prema otkrivanju novih kultura, nastaju priče koje se pamte cijeli život. Upravo takvu donosi nam Petra Vidaković, event menadžerica u tvrtki PPD Global, koja je bila na nezaboravnom putovanju u srcu Afrike. Od užarenih savana Tanzanije i dinamičnih ulica Nairobija do rajskih plaža Zanzibara, doživjela je Afriku u njezinom autentičnom izdanju. Što ju je inspiriralo na ovo putovanje, kako je izgledao susret s lavovima u divljini i kakve su kulturne razlike na nju ostavile najjači dojam, otkrila nam je u razgovoru. Spremite se za priču punu živopisnih doživljaja, neočekivanih susreta i lekcija koje mijenjaju pogled na svijet. 

Vaša ruta obuhvatila je Tanzaniju, Keniju i Zanzibar, kako ste birali destinacije i kako biste opisali razlike među njima?

Destinacije smo odabrali u suradnji s agencijom Globetracker koja nije samo agencija, nego pravi avanturistički raj za sve koji žele doživjeti autentičnu Afriku. Oni godinama žive i rade tamo pa su nas vodili kroz stvarnu Afriku, bez luksuznih resorta i putovanja pod staklenim zvonom. To je bila prilika da zaista osjetimo energiju tih zemalja. Tanzanija je zapravo savez dviju zemalja, Tanganjike i Zanzibara koje su se ujedinile 1964. godine. Zanimljive su razlike između kontinentalnog i otočnog dijela zemlje, posebno u vjerskom pogledu. Zanzibar je gotovo potpuno muslimanski, a u Tanzaniji na kopnu živi 40 posto kršćana, 40 posto muslimana i 20 posto pripadnika plemena. Zanzibar je pravo ‘pole pole’ iskustvo - njihova je filozofija ‘polako, polako’ i ‘Hakuna Matata’ (nema brige), nešto poput naših Dalmatinaca. Na ručak ćete čekati sat i pol jer sve je ondje baš polako. Kenija, pak, ima većinsko kršćansko stanovništvo. Ljudi su tamnije puti i, usudim se reći, ljepših crta lica, ali su malo hladniji od Tanzanijaca. Kenijci su možda manje opušteni, ali su vrlo ljubazni i gostoljubivi. Razlika je i u standardu pa je u Keniji prosječna plaća 500 dolara, a Tanzaniji iznosi upola manje, od 200 do 250 dolara. Svaka od tih destinacija ima svoje čari, od opuštenog Zanzibara, kulturom i prirodom bogate Tanzanije do dinamične Kenije. Svaka je na svoj način nevjerojatna.

Kakav je bio prvi dojam Afrike? Je li vas nešto potpuno iznenadilo ili baš oborilo s nogu?

Prvi susret s Afrikom nikada neću zaboraviti. Doputovali smo iz hladne Hrvatske u Mombasu u Keniji i već prvi korak na afričkom tlu nakon leta avionom bio je poput udarca vruće vlage u lice. Trebalo mi je nekoliko trenutaka da prodišem i prilagodim se tom potpuno novom okruženju. To je bila prva lekcija - Afrika jednostavno ima svoju atmosferu, drugačiju od svega što smo dosad znali. Slijedio je ulazak u lokalni autobus, što je bio pravi kulturološki šok. Kroz prozora sam gledala kako se lokalac penje na krov autobusa, stavlja moje kofere na njega i veže ih špagom da ne padnu. Vozeći se busom, vidjela sam prava afrička sela, kuće koje bismo mi nazvali drvenim kolibama, ceste koje su više improvizirane nego asfaltirane i kaotičan promet u kojem nikada nisi siguran tko kamo ide. S nogu me oborila činjenica da ljudi svaki dan prijeđu kilometre, doslovno hodaju 10 kilometara u jednom smjeru kako bi došli na posao, zatim isto toliko natrag. Automobili su luksuz koji si malo tko može priuštiti. Svi su naviknuli hodati i živjeti u tom ritmu. To me stvarno zapanjilo jer smo mi, kada poželimo putovati, odmah u autu ili avionu, dok su oni posve drugačije povezani sa zemljom i svojim okruženjem. Afrika je, jednostavno rečeno, bila i jest nevjerojatno iskustvo koje vas tjera da pogledate svijet potpuno drukčijim očima. 

Sigurno ste doživjeli i nezaboravne trenutke na safariju. Možete li otkriti neki posebno dojmljiv susret s divljim životinjama?

Safari je iskustvo koje zaslužuje zaseban članak. Bez obzira na to koliko visoko postavite očekivanja, safari će vas oboriti s nogu. Poseban je doživljaj uživati u ljepoti nepregledne savane, biti u nezaštićenom vozilu okruženom čistom divljinom i nikad ne znati što će se dogoditi u sljedećem trenutku. Hoće li pokraj vas proći žirafa, zebra, bizon, lav ili možda slon? Iskustvo je neopisivo, zaboravite na sve brige, samo se prepustite divljem okruženju. Zebre i žirafe mogu se vidjeti gotovo posvuda, čak i prije polaska na safari pa smo se na samom safariju počeli šaliti: “Dajte nam nešto drugo!” Jer kada ih vidiš svuda, postane ti kao da kod nas gledaš pse ili mačke. Naravno, poseban trenutak bio je stajati na pola metra od kralja životinja - lava! Imali smo sreće i uspjeli vidjeti čak četiri mužjaka iako su ženke češće na meti. Sjećam se trenutka kada smo naišli na čopor lavova koji se šuljao krdu bizona. Bilo je to kao da vas je netko ubacio u National Geographic. Odjednom se nađete u scenariju koji ste dotad samo gledali na televiziji. Susret s divljinom je neopisivo iskustvo. Naravno, vidjeli smo i afričkog slona. Azijski slon kojeg smo vidjeli lani u Tajlandu bio je gotovo upola manji. Afrički slon je golem, impozantan i daje vam dojam koliko je priroda zaista moćna. Na safari bih se vraćala iznova i iznova jer svaka vožnja znači novo iznenađenje. Jedinstvena je svaka interakcija s divljim životinjama.

A kakva je bila interakcija s lokalnim stanovništvom? Je li vam neki susret posebno ostao u srcu?

U Africi je još pomalo čudno vidjeti bijelca pa vam na svakom koraku dovikuju ‘Mzungu!’, što je na svahiliju naziv za bijelca. Kamo god smo išli, ljudi su imali potrebu pričati s nama, dodirivati nas, postavljati milijun pitanja - odakle smo, kako je u našoj zemlji, koliko ostajemo... Ponekad, naravno, žele nešto prodati ili traže savjet, ali većinom su nevjerojatno topli i druželjubivi. Bilo je to pravo osvježenje jer smo u našoj svakodnevici često otuđeni i fokusirani na svoj život, dok su oni stvarno zainteresirani za tebe i tvoju priču. Jedino smo u Nairobiju bili malo oprezniji, na što smo bili i upozoreni: bez grupe ljudi bolje je ostati u hotelu koji je ograđen bodljikavom žicom i ima čuvare s puškama. Ali to nije spriječilo nas četvero da odemo u lokalni dućan udaljen 700 metara od hotela u trenutku zalaska sunca. Iako je bilo malo riskantno, bila je to prava avantura.
A kada govorim o tomu što mi je ostalo u srcu, prvo mi pada na pamet Jackson, naš lokalni vodič iz Kenije s kojim smo proveli posebnih pet dana. Njegova je životna priča nevjerojatna, govorio nam je o svom životu od odrastanja u faveli do dolaska u grad. Njegova mama preminula je usred našeg putovanja, ali on je unatoč tomu bio s nama vozeći nas Kenijom i dajući nam uvid u pravu Afriku. Učili smo ga, naravno, psovati na hrvatskom, a on nas na svahiliju. Kada smo trebali krenuti dalje prema Tanzaniji, rastanak je bio zaista emotivan. I preslatko lice dječačića kojeg ću zauvijek pamtiti. Bio je naš susjed na Zanzibaru i svaki dan smo ga gledali kako se smije, igra i bos trčkara po neasfaltiranoj glavnoj ulici u Jambianiju. Taj dječak, njegov osmijeh i jednostavnost života stvarno ostave trag. Djeca Afrike, njihova sreća i nevinost, stvarno ostavljaju najsnažniji dojam.

Koje su vas kulturne razlike ili običaji fascinirali ili izazvali divljenje?

Gdje da počnem? Afrika je prepuna kulturnih razlika koje jednostavno ostave bez riječi. Jedna od najvećih fascinacija bila je spoznaja da u mnogim dijelovima ljudi i dalje žive u plemenima. U Keniji postoji 47 plemena, a Tanzanija ih broji više od 140. I svako pleme ima svoj jezik, što je nevjerojatno. Imali smo priliku provesti jednu noć u selu naroda Masai i doista upiti njihovu kulturu. Pleme Masai, iako je posljednjih godina postalo modernije, još živi na za nas gotovo nezamisliv način. Dogovoreni brakovi, bogatstvo se mjeri brojem krava, a inicijacija muškaraca uključuje rituale poput žigosanja, što ostavlja trajne ožiljke na obrazima i čelu. I to nije sve - obrazovanim muškarcima naroda Masai, onima koji su završili osnovnu školu, vadi se donji zub. Ako su završili srednju školu, vade se dva zuba, a ako imaju i fakultet… Pa možete zamisliti kako bi izgledao Masai sa završena dva fakulteta! Nevjerojatan je i običaj da muškarci naroda Masai u određenim godinama moraju napustiti svoj dom kao dio inicijacije i provesti godinu dana u tuđini. U prošlosti su morali ubiti lava kako bi dokazali svoju hrabrost, ali država je, na sreću, reagirala i to je zabranjeno. Mnogi od njih upute se baš na Zanzibar, gdje im se toliko svidi da se nikada ne vrate kući. Samo šalju novac svojim obiteljima. Lokalni muškarac ispričao nam je i da su žene u njihovoj zajednici jako lijene - leže doma, odmaraju se, čekaju da muž donese novac. Mogla bih satima pričati o nevjerojatnim stvarima koje smo ondje doznali.

Putovanja često mijenjaju perspektivu i već ste spomenuli da je ovo putovanje ostavilo trag na vama. Jeste li doživjeli neki osobni trenutak spoznaje tijekom boravka u Africi?

Nakon Afrike ne možete ostati ravnodušni. Kada sam se vratila u Hrvatsku, osjećala sam se... pa, dubinski mirnije. Inače sam malo kraćeg fitilja, ali Afrika vas nauči nečemu nevjerojatnom - koliko je malo dovoljno za sreću. Dok smo se vozili afričkim selima, gledajući ljude s osmijehom na licu, bez obzira na sve okolnosti, shvatila sam da smo mi, s cijelim svojim imanjima i stalnim težnjama za još više, zapravo puno nezadovoljniji. S toliko toga manje, ljudi su u Africi najsretniji kada provode vrijeme zajedno, kada se smiju se, pomažu jedni drugima.

Kakva im je gastronomska scena? Jeste li probali neko autentično jelo koje biste preporučili?

Gastronomija u Africi definitivno nije na razini onoga na što smo naviknuli u Hrvatskoj, koja se zaista može pohvaliti vrhunskom kuhinjom. Afrička kuhinja je jednostavna i manje začinjena, što ima smisla jer je klima vruća pa vjerujem da nezačinjena hrana pomaže u tim uvjetima. No to ne znači da nema okusa - jednostavno je drugačija. Osobno bih izbjegavala piletinu sljedeći put, ali stvarno se može uživati u ribi i morskim plodovima, posebno na Zanzibaru. Morski plodovi tamo su fantastični, a s tropskim voćem ne možete pogriješiti. Ananas, mango, banane, jackfruit - sve to možete jesti u neograničenim količinama. Naravno, ananasi i banane koje kupujemo u našim trgovinama nisu ni sjena onih pravih, afričkih. Podatak za ljubitelje banana, Afrikanci ih imaju više od 20 vrsta, a neke su za kuhanje i poslužuju se kao prilog jelu umjesto krumpira. I moram reći da su im okusi nevjerojatno slični. Tu je i ugali, najčešći prilog, a riječ je o bijeloj palenti koju oblikuju u kuglice i umaču u razne umake. Chapati, nešto između tortilje i palačinke, također je bio vrlo zanimljiv i ukusan dodatak. U Keniji sam imala priliku isprobati meso krokodila i noja. Iako bih oba jela preporučila avanturistima, krokodil mi je bio previše žilav, a okus mu je dobar. Noj je, pak, bio pun pogodak. Iako afrička kuhinja nije jako začinjena, definitivno ima svojih posebnosti koje vrijedi probati.

Zanzibar je poznat po začinima, kao i po predivnim plažama, kako ste doživjeli taj rajski otok?

Doživjela sam Zanzibar baš tako - kao pravi raj. No moram priznati da nakon što na društvenim mrežama vidite samo prizore predivnih plaža, prvi je dojam bio malo šokantan. Jer kada dođete, prvo što vidite nije samo sunčana idila, nego pravo, siromašno lice Zanzibara. Kućice su od blata i kamena, osjetite to siromaštvo... Ali odmah nakon toga vidite nešto nevjerojatno - nasmijana lica djeca, nevjerojatno veselo i pozitivno okruženje. Tu energiju jednostavno ne možete ignorirati. Zanzibar posebnim čini upravo ta neopisiva pozitivna energija otoka koja vas obuzme i ne pušta. Prekrasne plaže možete naći i na drugim mjestima, ali magičnu energiju Zanzibara doživite samo tamo. O plažama da ne govorim: kristalno čist, azurni ocean, bijeli pijesak... Stvarno stječete dojam raja na zemlji. Iako, ima i tu zanimljivosti. Na nekim plažama morate čekati i do šest sati da plima bude dovoljno visoka kako biste mogli ući u more. Na Zanzibaru je razlika između plime i oseke najveća na svijetu. Tijekom oseke voda se povuče i do kilometar pa doslovno možete hodati prema brodićima koji su prije bili usred oceana. To je doista fascinantno! Zanzibar je, dakle, jedan od onih otoka koji ima dvije strane - onu siromašniju, ali duhovno bogatu i onu idiličnu, turističku koja s plažama i oceanom osvoji srce.

Vjerujemo da su suveniri nezaobilazni na svakom putovanju, što ste ponijeli kući kao najdražu uspomenu?

Gotovo sam morala kupiti kofer za sve suvenire koje sam kupila, ali izdvojila bih dvije stvari koje su mi najdraže. Prva je prsten s tanzanitom, dragim kamenom koji je poznat po prekrasnoj plavo-ljubičastoj boji i vrlo je rijedak. Može se pronaći samo u Tanzaniji. Druga je velika slika koju sam kupila na Zanzibaru, točnije trampila za stari mobitel jer je otok poznat po slikama koje stvaraju lokalni umjetnici. Kada god pogledam sliku, podsjeti me na veselu zanzibarsku atmosferu, kako sam je kupila i na nevjerojatne uspomene koje sam stekla na tom putovanju.

Što biste poručili svima koji razmišljaju o putu u Afriku? Postoji li nešto što biste voljeli da ste znali prije nego što ste krenuli na putovanje?

Ako razmišljate o putovanju Afrikom, budite spremni na nezaboravno iskustvo koje će vas promijeniti. Afrika toliko toga nudi - nevjerojatnu prirodu, divlji svijet, kulturološke razlike, ali i nevjerojatnu ljubaznost ljudi. Svaka je destinacija posebna, a doživjeti Afriku na pravi način znači doista se opustiti i prepustiti autentičnom iskustvu. Preporučila bih da se pripremite za to da će putovanje biti izazovno - duge vožnje, neočekivani preokreti i kulturni šokovi. Ali upravo je to ono što putovanje Afrikom čini posebnim. Usto, najvažniji je savjet opustite se i prihvatite afrički životni moto: “Hakuna Matata!”