Nije mi ovo bio prvi posjet Južnoj Americi pa sam otprilike znala što mogu očekivati. U Panami sam na ovom putovanju provela tri dana u dolasku i dva u povratku. Veći dio putovanja bio je rezerviran za Ekvador, kaže Karmela Vukov Colić, televizijska i radijska voditeljica te direktorica TZ-a Dugo Selo, na koju je poseban dojam ostavio Panamski kanal i njegova povijest.
Upravo je ta žila kucavica brodskoga trgovačkog prometa bila razlog raspada Velike Kolumbije i stjecanja samostalnosti Paname. Karmelu je fasciniralo to ljudsko postignuće i zanimljivo joj je bilo promatrati kako, zahvaljujući sustavu ustava koje je osmislio još Leonardo da Vinci, brodske grdosije putuju od jednog do drugog oceana kanalom jedva nešto širim od brodskog trupa. Nije stoga, ističe, slučajno što brodove na toj etapi prevoze panamski kapetani koji preuzimaju zapovjedništvo na ulasku u kanal.
‘Taj kanal, jedan od najvećih i najzahtjevnijih inženjerskih pothvata u povijesti čovječanstva, obilježen je smrtima, bankrotima, pokušajima, pogreškama i političkim trgovinama. Brodarima put skraćuje za više od 8000 milja, Panami je važan izvor prihoda, a u posljednje je vrijeme ponovno na meti apetita Trumpove politike’, kaže Karmela.
Panama je nevelika, ali raznolika zemlja. Osim Panama Cityja, Karmela je obišla otok Taboga, plažu panamskog glavnoga grada do koje se stiže katamaranskom linijom za 20-ak minuta. Miran otok, pješčana plaža, druga najstarija katolička crkva u zapadnoj hemisferi i rodna kuća Santa Rose, svetice koju svojataju i Panamci i Peruanci. Malena je to zajednica od 1100 stanovnika čija je magija očarala i velikog francuskog slikara Paula Gauguina.
Na drugom kraju zemlje nalazi se otočje San Blas, odnosno 365 otočića u zemlji plemena Kuna koje od 1925. godine ima autonomiju. Na tom je području zabilježeno 950 vrsta ptica što je, kako je doznala, više nego u Kanadi i SAD zajedno. Svidjelo joj se što se u obiteljima slavi rođenje kćeri, “senorite de la casa”, što se muž useljava u ženinu kuću, što žene zarađuju…
‘Odavno su se muški pripadnici ovog plemena mogli izjasniti kao žene i to nitko nije vidio kao problem. Naseljeno je 49 otoka i svaki ima svog starješinu koji posjetiteljima mora dopustiti iskrcavanje. Predivan je ovo dio Paname, tri sata vožnje od glavnoga grada. Nažalost, i vrlo nizak pa se pretpostavlja da će zbog podizanja razine mora većina ovih otoka biti poplavljena u sljedećih 100 godina’, objašnjava Karmela.
Pravo iznenađenje dočekalo ju je u Ekvadoru jer tako nevjerojatnu prirodu nije očekivala. Prvi dio boravka proveli su oko Quita, glavnog ekvadorskoga grada, “mjesta u središtu svijeta” koje je zbog svoje prekrasne kolonijalne jezgre među prvima uvršteno na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Nalazi se 25 km južno od ekvatora, po kojemu je država i dobila ime, na 2850 m nadmorske visine, što ga čini drugim najvišim glavnim gradom na svijetu. Sagrađen je podno vulkanskog masiva Pichincha (4794 m) na koji su se uspeli, prvo žičarom, potom i pješice. Uživali su u pogledu na okolne vulkane, sve odreda više od 5000 metara. Ekvadorom se, naime, proteže tzv. aleja vulkana, a tu je i najviši svjetski vulkan Cotopaxi pa je zemlja izložena čestim potresima.
‘Quito je predivan grad za koji treba kondicije. Zbog nadmorske visine teže se diše, a smješten je na nizu brdašca pa stalno idete uzbrdo - nizbrdo. Ljudi su srdačni, tijekom dana na svakom uglu netko nešto svira ili pjeva, puno je uličnih trgovaca koji prodaju sve, od vezica do slatkiša… No čim padne mrak, ulice opuste, trgovine se zatvaraju duplim lokotima i boravak vani postaje nelagodan. Uber dobro funkcionira pa nema potrebe šetati ulicama noću. Prekrasne Ande diktiraju i vrijeme tako da od sunca do proloma oblaka i natrag treba sedam minuta’, kaže Karmela.
Drugi grad koji su posjetili bio je Banos de Aqua Sanata ili jednostavno Banos (toplice), poznato turističko središte okruženo vodopadima (ima ih 60-ak) i termalnim izvorima kojima grad duguje ime i turistički razvoj. Vodopadi su nevjerojatno lijepi, a litice riječnih kanjona, ističe, pravo su mjesta za ljubitelje adrenalinskih sportova.
‘Posebno mi je bila uzbudljiva vožnja tarabithom, malom žičarom, de facto metalnom košarom koja seže do ispod struka i prevozi vas preko klanca Rio Verde na visini od 40-ak metara. Iz Banosa smo krenuli prema vratima Amazone, u posjet amazonskom plemenu koje i danas živi na tradicionalan način’, rekla je Karmela.
Posjet počinje ispijanjem njihova tradicionalnog pića. Iako je grozno, red ga je popiti. Odbijete li ga, domaćica će vam ga proliti po glavi. Majmuni, are, boe dio su svakodnevice u tom selu. Posjetili su i jezero San Pablo kojim su se vozili brodom napravljenim od trske. Jezerska trska glavni je izvor prihoda ljudi koji žive uz jezero - od trske izrađuju tepihe, počivaljke, suncobrane, brodove… Prešli su i ekvator vozeći se dijelom panameričke autoceste duge gotovo 48.000 km koja spaja dvije Amerike i proteže se od sjevera do juga kontinenata. Karmelu je oduševio Ekvador, njegova priroda, raznolikost, ljudi i običaji, a svidjela joj se i hrana.
‘Ako volite škampe i kozice, ovo je pravo mjesto za vas. Toliko ih imaju da ih koriste kao prilog: naručite li ribu sa žara, prelit će je umakom od škampa. Ludo! U Ekvadoru smo pronašli prekrasnu juhu od krumpira sa sirom i avokadom. Bila je toliko ukusna da smo joj se vraćali tri dana zaredom. U gradu Cayambe podno istoimene planine peku posebne kekse od kukuruznog brašna - bizcocho. Te prhke kekse poslužuju s domaćim sirom nalik mozzarelli i uz vruću čokoladu, koja je zaštitni znak Ekvadora’, ističe.
Na ovom dojmljivom putovanju Karmela je bila oko Nove godine i tvrdi da se u Ekvadoru dočekuje kao nigdje na svijetu. Danima prije ulice su pune prodavače koji nude krpene lutke, neke imaju lica poznatih političara ili sportaša, neke likova iz crtanih filmova… Na Staru godinu vrlo je bučno jer pirotehnika stupa na scenu s prvim sumrakom. Minutu poslije ponoći na trgovima i ulicama pale se velike vatre u koje se bacaju sve one krpene lutke napunjene papirićima na koje su ispisane pogreške i propusti nastali u godini koja je upravo završila. Najhrabriji preskaču te lomače i tako simbolično uskaču u novu godinu.
Doma se Karmela vratila s tri panamska šešira koje je donijela na dar.
‘Zanimljiva je priča o tom pokrivalu, modnoj ikoni bogatih Jenkija. Panamski šešir ime je dobio nepravedno jer se izrađuje u Ekvadoru od palminog lišća koje se reže, suši i izbjeljuje. Tkanje je toliko jedinstveno da ga je UNESCO uvrstio na popis svjetske baštine 2012. godine. No kako su ga da se zaštite od sunca i kiše nosili graditelji Panamskog kanala i kako ga je nakon posjeta tim radnicima nosio američki predsjednik Roosevelt, tako se šešir počeo nazivati panamskim. Kako god, mislim da nema ljepšeg suvenira s ovoga putovanja od tog šešira’, rekla je Karmela.
Počastila je i sebe. U onom amazonskom plemenu kupila je nekoliko pari naušnica koje tamošnje žene izrađuju od perlica, a na mjesnoj tržnici tradicionalni pončo.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima (Narodne novine, br. 111/2021, 114/2022), komentiranje na našim portalima omogućeno je samo korisnicima koji su se prethodno registrirali i koji su se upoznali s našim pravilima komentiranja. Zabranjeno je postupanje suprotno odredbama članka 94. stavka 2. Zakona o elektroničkim medijima, a svaki je korisnik osobno odgovoran za cjelokupan sadržaj koji objavi ili učini dostupnim.
Još uvijek nema komentara - sjajna prilika da pokreneš raspravu.