Nakon čak 18 sati dugog putovanja, sletjeli smo na meksičko tlo. Dočekala nas je ugodna temperatura od 21 stupanj, što je bila prava radost nakon hladnog siječanjskog Zagreba. Ciudad de México probudio je sva naša čula jer je ovdje sve živopisnije, intenzivnije i bučnije unatoč vremenskoj razlici od sedam sati. Miris korijandra, glasna glazba i žamor prenapučenoga grada koji je još u novogodišnjem ruhu stvorili su u meni osjećaj da je ovo mjesto veće od samoga grada, da je to savršen spoj tradicije, vjere, hrane i ljudi unatoč cijelom tom kaosu. Kako sam upoznavala ovu veliku državu obilazeći različita mjesta, shvatila sam da Meksiko nije samo destinacija, to je iskustvo za sva čula, priča o preživljavanju, borbi i neprekidnoj potrazi za identitetom.
Ciudad de México prepun je povijesnih, kulturnih i modernih atrakcija. Jedan od najvećih trgova na svijetu Zócalo srce je grada i tu se nalazi metropolitanska katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije, svetište, simbol meksičke povijesti i religije. Zbog tla na kojem se nalazi katedrala je tijekom godina počela lagano tonuti pa su obavljene brojne građevinske intervencije radi ojačavanja stabilnosti, ali ne predstavlja neposrednu opasnost. Na trgu se nalazi i Nacionalna palača, sjedište meksičke vlade, u kojoj su murali slavnog slikara i grafičara Diega Rivere. U srcu staroga grada nalaze se i ostaci glavnog hrama iz doba Azteka. Zanimljivi su i obučeni kosturi na balkonima i ulici te priča vezana uz njih. Oni su simbol ne samo smrti, nego i cijele meksičke filozofije prihvaćanja smrti kao prirodnog dijela života te sjećanja na preminule kroz radost i umjetnost. Tako je i najpoznatija ikona u meksičkoj kulturi La Catrina, ukrašeni ženski skelet.
Muzej Fride Kahlo, poznat i kao Casa Azul (Plava kuća), nalazi se u Coyoacánu, jednoj od najpoznatijih četvrti Mexico Cityja. U toj je kuća rođena Frida Kahlo (1907.) i tu je živjela veći dio života, a danas je posvećena njezinu životu i radu. U muzeju se čuva umjetnički svijet Fride Kahlo, ali i njezin privatni život, uključujući mnoge osobne predmete, fotografije, dokumente, ortopedska pomagala koja je nosila zbog teške nesreće i najpoznatija umjetnička djela kao što su ‘Okvir’, ‘Dva jelena’, ‘Autoportret s ošišanom kosom’ i ‘Autoportret s ogrlicom od trnja i kolibrićem’.
Zbog specifičnog stila, živopisne narodne nošnje, cvjetnih vijenaca te prepoznatljivih obrva i usana sa žarko crvenim ružem, djeca su Fridu Kahlo obično zvala La Pinta, što znači naslikana, trčali zu a njom i vikali: “Gdje je cirkus?!” To joj nije smetalo, samo bi se nasmijala i dostojanstveno nastavila svojim putem. Frida Kahlo nije bila samo ikona umjetnosti, nego i stila u kojem su velikani visoke mode poput Jeana Paula Gaultiera, Dolce & Gabbane, Prade i Alexandera McQueena, koji joj je posvetio cijelu svoju kolekciju proljeće/ljeto 2010., nalazili inspiraciju.
Xochimilco je područje u južnom dijelu Ciudad de Méxica poznato po jedinstvenoj mreži kanala i plutajućim vrtovima koji su ostatak drevne aztečke civilizacije. Zbog kulturne i ekološke važnosti 1987. uvršteno je na UNESCO-ov popis svjetske baštine, a poznato je po chinampama, drevnim plutajućim vrtovima u kojima se za uzgoj biljaka koristio sustav vodenih kanala. Vrtovi su omogućavali intenzivno bavljenje poljoprivredom, a Azteci su ih koristili za uzgoj kukuruza, rajčica, čilija i drugih usjeva. Iako je moderni Xochimilco izgubio mnogo izvornih chinampa, dio tih drevnih vrtova još postoji i koristi se za poljoprivrednu proizvodnju. Xochimilco je prepun kanala kojima smo istraživali područje na plovilima zvanim trajineras. Na njima se odvijaju zabave, obiteljske proslave i voze turisti, a tijekom vožnje uživa se u moćnim i emotivnim vokalnim izvedbama mariachija.
Društvena i kulturna promjena u Meksiku i diljem Latinske Amerike omogućila je ženama da postanu ključne figure u glazbi mariachija. Svojim talentom i posvećenošću pomaknule su granice i dokazale da ta glazba može biti i ženski izraz umjetnosti. Danas je prisutnost žena u mariachi orkestrima potpuno prihvaćena, a njihov utjecaj na žanr samo raste.
Svetište Gospe od Guadalupe (Basilica de Nuestra Señora de Guadalupe) nalazi se u Ciudad de Méxicu i jedno je od najvažnijih katoličkih hodočasničkih odredišta na svijetu te najveće hodočasničko mjesto u Latinskoj Americi. Prema legendi, Gospa od Guadalupe ukazala se Indijancu Juanu Diegu 1531. godine na brdu Tepeyac u blizini grada i tražila izgradnju crkve na tom mjestu. Kada je Juan Diego otišao nadbiskupu kako bi mu prenio poruku, on je tražio dokaz kojim bi uvjerio crkvene vlasti. U trenutku kada je Juan Diego otvorio svoj plašt (tilma) i istresao cvijeće iz njega pred nadbiskupa, na njemu se pojavio lik Gospe od Guadalupe, što je bio dokaz njezina ukazanja. Plašt koji je nosio Juan Diego izložen je danas u bazilici Gospe od Guadalupe i ostao je sačuvan gotovo 500 godina iako je načinjen od biljnih materijala koji obično ne traju tako dugo. Gospa od Guadalupe je simbol vjere, nade i kulturnog identiteta, a njezin lik na plaštu postavlja meksičku katoličku tradiciju u centar kulturnog i duhovnog života Latinske Amerike. U svetištu se nalazi bazilika koja je novi glavni hram, dovršena je 1976. godine, moderne je arhitekture i može primiti do 10.000 vjernika. Tu se čuva i čudesna slika Gospe od Guadalupe na Tilmi. Uz baziliku se nalaze i starije crkve, uključujući i Kapelu starog svetišta sagrađenu 1709. godine, kao i brdo Tepeyac na kojem se Gospa ukazala San Diegu.
Teotihuacán je drevni grad u Meksiku, nalazi se 50-ak kilometara sjeveroistočno od današnjeg Ciudad de Méxica i jedan je od najvažnijih arheoloških lokaliteta u Mezoamerici. Grad je bio na vrhuncu razvoja između 100. i 650. godine n.e. i bio je jedan od najvećih na svijetu sa 100.000 do 200.000 stanovnika. Teotihuacán je poznat po monumentalnoj arhitekturi, uključujući Piramidu Sunca, Piramidu Mjeseca i Avenida de los Muertos, glavnu ulicu koja povezuje najvažnije graditeljske elemente. Bio je političko, religijsko i ekonomsko središte, a njegova arhitektura i urbani dizajn bili su visoko sofisticirani, s velikim naglaskom na astronomiji i vjerskim obredima. Iako je napušten tijekom 7. stoljeća, bio je iznimno važan za kasnije civilizacije, poput Azteka koji su ga smatrali svetim i nazivali ga “mjesto gdje su ljudi postali bogovi”. Razlog pada Teotihuacána još nije potpuno razjašnjen, a teorije uključuju unutarnje nemire, ekološke promjene ili neprijateljske napade. Teotihuacán je danas dio UNESCO-ove svjetske baštine i jedno od najposjećenijih arheoloških nalazišta u Meksiku.
Iz Mexico Cityja krenuli smo avionom na poluotok Yucatan. U rezervatu Celestun ukrcali smo se na brzi brodić i uživali u pogledu na predivne plamence i krokodile prolazeći kroz tunele šume mangrova. Osim Méride, grada iz kolonijalnog doba, bogate kulturnom baštinom i brojnim manifestacijama poput uličnih festivala i noćnih programa prepunih folklora, uputili smo se i u Tulum, popularno odredište na rivijeri Maya na poluotoku Yucatanu u Meksiku smješteno uz obalu Karipskog mora.
Poznato je po impresivnim arheološkim nalazištima, poput ruševina drevnih Maya smještenih na litici s pogledom na more. Jedna od najpoznatijih građevina u Tulumu je hram El Castillo smješten na litici, a služio je kao svjetionik za brodove. Grad je poznat i po visokim zidinama koje su ga štitile od napada, a na njima nije neuobičajeno vidjeti iguane. Čak smo pomislili da su kamene jer su se mimikrijom savršeno stopile s bojom zidina. Osim toga, Tulum je poznat po prekrasnim plažama, kristalno čistom moru i jedinstvenoj atmosferi koja privlači ljubitelje prirode i opuštanja.
U blizini se nalaze prirodni vodeni fenomeni cenote. Cenote Tortuga su prirodne vodene jame ili izvori nastale urušavanjem stropova podzemnih pećina te otkrivanjem podzemnih rijeka i jezera. Za drevne Maye cenote su bile sveti izvori, smatrali su ih ulazima u podzemni svijet i koristili za obrede, uključujući ljudske žrtve kako bi bili u milosti bogova. U cenotama se danas može plivati i roniti, što privlači brojne avanturiste i sve koji istražuju prirodne ljepote Meksika.
