Bivša novinarka, poduzetnica Mirjana Hrga, na Facebooku se raspisala o slučaju problematičnog dječaka koji maltretira vršnjake u razredu u jednoj zagrebačkoj školi.
'Nema predrasude jer kako bi mi nekada u lice sasuo Bandić - 'nemam ni djecu pa ni pravo da o tome pričam' - ali imam pitanja kao običan građanin zasut pričom o djeci 'u jednoj zagrebačkoj školi koja danima (čini mi se sad već godinama) ne idu u školu zbog dječaka neprimjerenog ponašanja'. Zanima me:
a) što im taj mali točno radi?
b) kakve su to 'radnje' da mu nastavnica ne može stati na kraj?
I najvažnije:
- čije je to dijete?
- ima li roditelje?
- jesu li to neki bespomoćni luđaci kojima treba uzeti dijete jer ga ne znaju ili krivo (opasno) odgajaju ili je priča posve drugačija, tipa: baš su dragi, omiljeni u društvu, ni sami ne kuže kako im je dijete tako ispalo, ali pošto dijete ima svoja prava, a roditelji su eto 'OK', mi i dalje ne znamo čiji nas to 'uradak' već danima u javnosti maltretira', napisala je.
'Imam i pitanje za roditelje koji se protive 'malom u razredu njihove djece': da je moje i da znam da sam u pravu, ne da bih brda pomaknula nego bih prije toga sigurno pred kamere stala svojim licem, imenom i prezimenom i svojim glasom. Čemu potreba da se blura njihovo lice i modificira glas kao da se radi o nemoćnoj, maltretiranoj ženi iz sigurne kuće ili maloljetnoj žrtvi! Zašto skrivaju identitet? Tko bi ih osudio što žele zaštititi svoju djecu?', dodala je.
'Dakle, bilo bi dobro da već jednom i roditelji i mediji, stavite karte na stol kao u neka dobra strana vremena i da čujemo priču:
- čiji je taj mali (u prijevodu: kakav je profil ljudi koji su ga uspjeli tako 'izazovno odgojiti' i zašto - pa da bude pouka nekim mladim roditeljima koji se možda također gube u odgoju).
- tko su ovi ljudi što svako malo sazivaju medije i što mali točno radi njihovoj djeci da steknemo dojam do kuda te devijacije mogu ići?', smatra Hrga.
'Ovako, imamo kao društvo puno tema koje objektivno gore:
- izbori u SAD-u
- ludovanje Izraela
- ruske akcije u Ukrajini, a mi i dalje trošimo medijske minute s milijun upitnika i bez ikakve informacije korisne za širu javnost dok važne teme idu na 40 sekundi u udarnim informativnim emisijama. A baš te teme mogle bi nam svima uzeti mjeru: i kroz cijenu plina i kroz cijenu žita i kroz cijenu struje i kroz (ne)održivi turizam od kojeg živimo, a koji bi mogao flopnuti u sekundi.... Da zaključim: ako nemaju hrabrosti imenom i prezimenom, glasnim glasom prenijeti iskustvo koje bi za nas kao društvo bilo korisno, neka nas poštede. Zajedno s medijima koji se ponašaju kao da su na infuziji', zaključila je.
