Nostalgična’, ‘Alles gut’, ‘Genije’, ‘Smak svita’, samo su neki od hitova nastalih u glazbenoj radionici Saše Antića, tekstopisca splitske grupe The Beat Fleet. Iako rijetko daje intervjue, 36-godišnji glazbenik progovorio je o odnosima u bendu, supruzi Ivani, pisanju i sebi, istim stilom kojim piše i pjesme - šaljivim, ironičnim i iskrenim... Story: Pjesma ‘Fantastična’, kao i ostale snimke uživo starijih hitova s albuma ‘Perpetuum Fritule’, svakodnevno su zastupljene na radiopostajama. Jeste li svjesni koliko je TBF popularan? Mogu suditi samo prema profilu i reakciji publike na koncertima, a u posljednje vrijeme imao sam dovoljno prilika uvjeriti se da smo prilično popularni. Story: Rekli ste da će TBF-a biti i kad ga ne bude. Što ste točno time mislili? Naše će se pjesme svirati. A možda i neće. U svakom slučaju, ono što je snimljeno je vječno. Story: Kako se TBF okupio? Jeste li bili ekipa iz iste četvrti, ili? Luka i Mladen su prijatelji iz škole, a ja sam ih upoznao poslije u gradu, gdje smo se svi okupljali. Vezala nas je glazba. Negdje ‘93. ili ‘94., u Splitu je jedno vrijeme postojala hajka na repere, koju je pokrenuo neki frajer zbog cure. Mi smo okupili sve prijatelje i umalo je došlo do masovne tučnjave na jednoj livadi ispod Marjana, ali onda su se gotovo svi iz suprotstavljenih tabora počeli međusobno prepoznavati, pa smo se razišli kućama. Story: Smatraju vas duhovnim vođom benda... Je li vam to pomalo pretenciozno? Naravno. Uopće ne znam što bi to trebalo značiti. Story: Ipak, autor ste većine tekstova koji malo koga ostavljaju ravnodušnim. Kako nastaju vaši tekstovi, što vas inspirira i pokreće? Sve može biti inspiracija; neki trenuci, geste, događaji, dobar groove... nema pravila, osim što moram biti potpuno opušten da bih pisao. Story: Jedan je novinar napisao da TBF bolje odgaja omladinu od Crkve i škole... Naravno, dođite svi u našu ‘crkvu svete ludosti’ na dopunsku nastavu. Story: Kako funkcionirate u bendu? Ima li ponekad svađa, izražene taštine... Naravno da ima, ali zasad se držimo, veže nas nekoliko pjesama i dobra zafrkancija. Story: Studirali ste brodogradnju u Splitu te filozofiju i sociologiju u Zagrebu. Jeste li završili studije? Ne. Brodogradnju sam dogurao do apsolventure na višoj, a filozofski do treće godine. Story: Ostavljate dojam sanjara, filozofa, pjesnika... Ako je doista tako, smatrate li da je u ovom svijetu takvim ljudima teže nego racionalistima? Mislim da je svima jednako teško, to je relativna i subjektivna stvar. U svakom slučaju, pomažu poštovanje bližnjih, razgibavanje i šetnja u prirodi. Korisno je povremeno pročitati koju dobru knjigu, što manje gledati televiziju, biti umjeren s alkoholom, drogama (također s kavom i tabletama), cigaretama, bijelim brašnom, masnim, slatkim i slanim. Uz obavezno tuširanje hladnom vodom. Story: Rodni Split vam je stalna inspiracija. Jeste li razmišljali da živite negdje drugdje, i u tom slučaju, bi li to utjecalo na vaše pisanje? Živio sam u Zagrebu gotovo deset godina, ali moje su misli uvijek u Splitu i sve gledam kroz njegovu prizmu. Tako mi je bilo čak i u New Yorku, ali on je doista sličan Splitu, no to je neka druga priča. Mogao bih živjeti bilo gdje, uz uvjet da barem svaka dva mjeseca na nekoliko dana dođem u Split. Story: Godinama ste sa suprugom Ivanom. Što je najvažnije u vezi između muškarca i žene da bi odnos trajao? Tajna duge i uspješne veze jest to da muškarac, naravno, ima zadnju riječ, odnosno dvije: “Da, draga.” Story: Prije četiri mjeseca dobili ste sina Igora. Koliko vam se promijenio život? Prilično. Beba je na prvome mjestu, tako da sam morao promijeniti neke navike i dnevni raspored, ali o tome uopće ne razmišljam.
Razgovarala Antonija Nazor Fotografije Jure Ravlić; Cropix, Pixsell
