“Petar je najveći navijač tate Igora”

Premda će uskoro napuniti tek sedam mjeseci, sin rukometaša Igora Vorija već odavno prati tatine utakmice. Iz­nimka neće biti ni ovogodiš­nje Europsko rukometno prvenstvo u Austriji. - Petar ima svoje slušalice. Nabavili smo ih čim smo došli u Hamburg. Od­mah su nam u klubu organizirali da mo­žemo od prve utakmice pratiti tatu s tribina. Sinu je super na utakmici. Od­g­leda prvo poluvrijeme. Zanimljiva su mu svjetla i zvukovi jer on ipak čuje kroz te slušalice. A drugo uglavnom odspava - otkila je ponosna mama Olja, koja je sa sinom trenutačno u Zagrebu, gdje će ostati do kraja prvenstva, a onda će zajedno natrag u Hamburg. Budući da s malim djetetom nije lako, posebno kad si sâm, 27-godišnjoj Splićanki u Zagre­bu puno pomaže majka Mirjana. - Zahtjevan je. Danju je dosta živ. Nije mirna beba koja će samo le­žati i spavati. No noću je dobar. Zaplače kao i svako drugo dijete, ali najgore je prošlo. Nema više grčeva. Trebalo nam je malo vremena da uh­vatimo ritam i da se snađemo - priznala je i dodala da joj je u prvim mjesecima pomagao samo suprug. - Nismo imali nikakvu pomoć. Odlučili smo to odgurati sami jer je to ipak naše dijete. Igor sudjeluje u odgoju koliko mu to vrijeme dopuš­ta, a kad je kod kuće, u sve je uključen sto posto. I mijenja pelene od prvog dana - kaže supru­ga rukometnog reprezentativca koja je u Njema­č­ku otišla s djetetom od mjesec i pol dana. - Odlazak je bio najteža odluka jer to nije bilo planirano. U tih su se mjesec dana odigrale prijelomne situacije vezane uz Igorov posao, a ja sam imala termin za porođaj, pa je baš bilo stresno. No­vi život, dijete, i još ta odluka... Pozitivan šok, ali ipak i stresno razdoblje - prisjeća se Olja koja se nije dugo prilago­đavala na život utroje. - Kućanski poslovi i ostalo podređeno je Igo­rovu i Petro­vu rit­mu pa sve pokušavam uskladiti između njih dvojice. Petar već tri i pol mjeseca ide na plivanje na bazen u Hamburgu, a s tim s­mo nastavili i ovdje u Zagrebu. Obožava vodu i su­per mu je. Ponekad poslije plivanja ostaje u igraonici pa ja odem na pliva­nje ili u teretanu. Sada imamo mogućnosti da može biti s nama i da ne mora ići u jaslice. Kad bude veći, ići će u vrtić zbog igre s ostalom djecom. Nije dobro ni da je stalno kod kuće sa mnom - smatra mlada majka koja će poslije prvenstva ponovno u Ham­burg sa svojim najdražim dečkima, a nada se da će s njima i medalja s ovogodišnjeg rukometnog natjecanja.