Vesna Pisarović kao s modnih blogova

Ova samouvjerena Požežanka oduvijek je znala da je glazba njezin život, a otkako je debitirala u emisiji ‘Turbo Limach Show’, svima u njezinoj okolini to je postalo jasno. Svaki je sljedeći korak za Vesnu Pisarović značio uspjeh, od prvog albuma ‘Da znaš’ do nastupa na Eurosongu 2002., a prije nekoliko godina, kada je odlučila upisati magisterij jazz pjevanja, na neki je način iznenadila i samu sebe. Nedavno se udala i sa suprugom Ozrenom Pupovcem živi u Berlinu, metropoli koja je oduševljava zato što se ondje glazba stvara stalno i posvuda, pa je za zaljubljenike u note poput nje taj grad ispunjenje snova. Trenutačno pjeva i u glazbenom showu na HTV-u ‘Evergreen’, a sa Storyjem je podijelila nekoliko modnih tajni koje su zaslužne za njezin blistavi izgled kojim, uz izniman glas, osvaja brojne obožavatelje. Donedavno ste živjeli u Nizozemskoj, gdje ste bili na školovanju jazz pjevanja. Koliko je ta životna promjena utjecala na vaš doživljaj mode? U Nizozemskoj sam dane provodila na konzervatoriju u sobama za vježbanje. Prijevozno sredstvo bio mi je bicikl, a kiša praćena jakim vjetrom svakodnevica. U Londonu sam također dane provodila na akademiji, a prijevozno sredstvo mi je bila podzemna ili sam pješa­čila. Da­kle, naravno da su ti klimatski uvjeti utje­cali kako na mene, tako i na moj stil odijevanja. Što ste naučili o modi nakon boravka u velegradima Haagu i Amsterdamu? Moram priznati da nisam puno naučila, osim što su me počeli zanimati drukčija odjeća, boje, krojevi, stilovi i tkanine. Kako biste opisali svoj stil? Kod kuće njegujem stil ‘nadam se da nitko neće pokucati’. Nosim meku i široku odjeću koja me ne steže. Danju uglavnom nosim odjeću skandinavskih ili berlinskih dizajnera. Ništa skupo, ali sašiveno od finih tkanina. Kad sam na sceni, to ovisi o tipu koncerta. Dakle, spektar je širok. No većinom je to crna odjeća, koju bi­ram prema emotivno-praktičnom modelu.

Što su za vas ključni faktori stila? Ovo zadire u pitanje estetike, a i teorije su raz­ne. Često spominju da se o ukusima ne raspravlja. No analogno tome, reći ćemo da o ukusu ovisi i stil. Diskutabilno. Imate li stila? Kad bih mislila da sam se neprikladno odjenula, vjerojatno ne bih izašla ni na ulicu, a kamoli stala na pozornicu. Na­ravno, ponekad se i zaletim, pa ne uskladim sve idealno, ako idealno u tom smislu uopće i postoji, ali naposljetku, i to je put prema nečemu. Koliko odjeća čini čovjeka? Naravno da odjeća ne čini čovjeka. Danas je sve usmjereno prema manipuliranju naših želja. Želimo ovo, moramo imati ono, ovo je in, ono je out, a sve s ciljem da praznimo novča­nike i punimo ih nekome drugom. Naravno da sam i ja žrtva, bez obzira na to što sam toga svjesna. Sretna sam kad kupim nešto lijepo i kad to odjenem. Veselim se dok biram i kupujem odjeću, a naročito kada upoznam dizajnera koji me svojom kreativnošću i entuzijazmom još više uvjeri da je to što sam kupila posebno i da ima svoju priču. U jednom ste intervjuu ispričali da ste na kupnju potrošili toliko novca da niste imali čime platiti cestarinu. Volite li još uvijek šopingirati? Sramota! Sjećam se toga. Bilo je to u Milanu. Moj prvi pravi šoping, od prvog estradnog hono­rara. Čista glupost, ali i imala sam samo 21 godi­nu pa si to mogu oprostiti. Gdje najradije kupujete? U posljednje mi se vrijeme kupnja temelji na nekoliko mjesta u Berlinu. Otkrila sam Acne i Antoniju Goy, Miteu, i to je više-manje to. Cije­nim kako pristupaju modi i pratim njihove kolek­cije na internetu. Kupujem ako je nešto zanimljivo i na sniženju. Šoping pod imperativom me umara, draži mi je onaj na sajmu ili kad idem po namirnice, ta me vrsta kupnje opušta. Koji su vam omiljeni komadi odjeće u ormaru? Svakih šest mjeseci imam drugi omiljeni odjevni predmet. Uglavnom po sezoni imam nekoliko omiljenih ‘uniformi’. I tako ciklički. Kada biste se mogli vratiti u povijesno razdob­lje zbog odjeće, što biste odabrali? Kad sam bila mlađa, sjećam se da sam uvijek romantično razmišljala o ženi u dugoj haljini i uskog struka. Kišobran, pudlica, kočija i princ te sve što uz to ide. Osamnaesto stoljeće bilo mi je sinonim za ženstvenost. Danas mislim da je žena u povoljnijem položaju pa sam više za tip takozvane ‘Hawksian women’. Jeste li ikad za potrebe nastupa odjenuli nešto što vam se ne sviđa? Nikad nisam izašla na pozornicu ako nisam mislila da tako trebam izgledati. No uvijek je tu i neodvojiva komponenta emotivnosti, a ponekad i naivnosti. Gledajući s odmakom neke nastupe, spotove i fotografije, naravno da po­mislim: što mi je tada bilo? No ako se prisjetim emocije, ponekad nađem i opravdanje. Imate li fetiš poput većine žena? Nemam. Prije sam obožavala cipele, no danas sam razumnija. Počela sam patiti na kajdanke. Spremna sam prehodati cije­li grad dok ne nađem odgovarajuće linije, korice. Je li seksepil stvar izgleda ili? Seksepil je energija kojom zračiš, ovisna o nizu prvenstveno unutarnjih, ali i izvanjskih faktora kako kod žena, tako i kod muškaraca.