Spisateljica L. J. Shen u samo pet godina od objave svoga romana prvijenca ‘Tyed’ postala je jedna od najpopularnijih autorica suvremenih romantičnih romana, a dosad ih je napisala čak 16. Roman ‘Kradljivac poljubaca’ prva je njezina knjiga prevedena na hrvatski, a izdao ju je Mozaik knjiga. Mlada L. J. ne krije svoje uzbuđenje zbog izlaska romana u Hrvatskoj, za koju kaže: “Sretna sam i uzbuđena što će se hrvatska publika upoznati s mojim radom. Jako volim Hrvatsku, prekrasna je zemlja i s velikim nestrpljenjem čekam reakcije čitatelja!”
Story: Roman ‘Kradljivac poljubaca’ postigao je velik uspjeh, nominiran je i za najbolji ljubavni roman 2019. godine. Što mislite što je toliko ljudi priviklo baš ovom naslovu?
Mislim da je razlog ponajprije to što je to povijesni ljubavni roman čija se radnja događa u modernom vremenu. Velika sam ljubiteljica povijesnih i ljubavnih romana, pogotovo onih čija je radnja smještena u 19. stoljeće. Htjela sam napisati knjigu koja donosi priču o dogovorenim brakovima, i to tako da ljudi iz 21. stoljeća shvate i dožive sve probleme, muke i terete s kojima su se nosili oni koji su živjeli prije dva stoljeća. Mislim da je upravo to najviše privuklo i zainteresiralo čitatelje. Smatram da većina čitatelja koji vole ljubavne romane, baš poput mene, žale za onim starim vremenima kada su se ljudi upoznavali na romantične načine. Danas su Tinder i druge aplikacije za upoznavanje partnera ubile romantiku.
Story: Odakle crpite inspiraciju za sve te ljubavne romane? Pišete li neprestano?
Definitivno veći dio dana provodim pišući, ali ne cijeli dan. I dalje se trudim posvetiti dovoljno vremena prijateljima i obitelji i to vrijeme s njima iznimno cijenim. Mislim da uspješno usklađujem posao i društveni život. Sretna sam jer radim ono što volim, zbog čega pisanje uopće ne smatram poslom, nego privilegiranom časti. Inspirira me sve - knjige, emisije, filmovi, osobne priče… U svemu što vidimo i što nas okružuje možemo pronaći zrno ideje koje je samo potrebno razvijati.
Story: Ljubavni romani i njihovi čitatelji često se suočavaju s kritikama. Neki smatraju da su čitatelji takve tematike isključivo kućanice i žene nesretne u ljubavi koje biraju ‘lako štivo’. Što biste poručili onima koji tako razmišljaju?
Uopće se ne slažem s takvim tvrdnjama. Smatram da su knjige, baš kao i svaki drugi oblik umjetnosti, alat koji nam pomaže pobjeći od stvarnosti. One su naša terapija. Čitanje se ne razlikuje od vrtlarenja, šetanja ili gledanja filmova. Oni koji čitaju ljubavne romane znaju da im se uz takav naslov jednostavno probude svi osjećaji, a srce im ubrzano kuca. Često sam i sama čula kako su ljubavni romani napisani za dosadne kućanice. Uopće ne shvaćam što je loše u tome da je žena kućanica? Ako je to njezin izbor, treba ga poštovati jer to zahtijeva mnogo truda i vremena. To ne govori ništa o ženinoj inteligenciji ili sposobnostima. Uz ljubavne romane opuštaju se svi - mladi i stari, muškarci i žene, liječnici, odvjetnici, socijalni radnici i poslovni ljudi.
