Svaka triatlonka, svaka žena, svaka osoba ima svoju priču, pa tako i ja svoju - objašnjava Sarajka Nudžejma Softić, čija je životna priča pretočena na filmsko platno i 21. kolovoza predstavljena publici na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu. 
Iako se 31-godišnja lektorica na Al Jazeeri Balkans na prvi pogled ni po čemu ne razlikuje od svojih vršnjakinja u zemlji, ipak je u bosanskim medijima često nazivaju jednom od najinspirativnijih žena. Jedan od razloga je upravo to što je ona jedna od rijetkih žena s hidžabom koja je završila triatlonsku utrku Ironman 70.3, jedna od rijetkih žena koja je odlučila živjeti baš sve ono što želi, jer može i jer si duguje sreću, i jedna od rijetkih žena koja je odlučila zaobići sve prepreke. 
A sve je počelo prije šest godina nakon mučnog razvoda od supruga, s kojim je u braku provela samo  tri mjeseca, i previše pojedenih slatkiša. 

- Ljubav prema trčanju nastala je iz potrebe za mršavljenjem, potrebe da se fizički pokrenem jer sam se u jednom trenutku udebljala deset kilograma. U početku trčanje čak nisam ni voljela. Počela sam trčati zato što je to bila jedina fizička aktivnost koju sam mogla uskladiti sa smjenama na poslu. Međutim, vrlo brzo postalo je potreba kojom se rješavam svih stresova. Počela sam osjećati kako mi se povećava energija, kako postajem sretnija i ispunjenija i poslije toga više nikada nisam ni pomislila prestati. Kada pronađete ono što vas čini sretnim, zgrabite to s obje ruke i posvetite mu se maksimalno. Na prvom treningu doslovno nisam mogla istrčati ni tri minute u komadu. Tada sam spoznala koliko sam u lošem fizičkom stanju.  No to nije bio razlog da odustanem. S trčanjem je kao i sa svim u životu - naučite da je ponavljanje majka znanja, da morate postaviti cilj i raditi na njegovu ostvarenju. Prvi mi je  cilj bio istrčati polumaraton i u tome sam uspjela. Nakon toga uslijedio je maraton. Potom sam željela otići na Ironman 70.3, a nisam znala ni plivati. Kada sam u 28. godini života odlučila naučiti plivati, imala sam problema s opremom jer nisam mogla naći opremu za žene s hidžabom. Onda sam i to osmislila, nabavila neopren odijelo i otišla na prve satove plivanja. Godinu dana poslije otplivala sam dva kilometra na natjecanju. Ne postoji nemoguće, ali ni do čega se ne dolazi tek tako. Iza tog uspjeha jako je puno treninga plivanja, treninga u teretani, trčanja, vožnje bicikla, rijetkih izlazaka, zanemarivanja obitelji i prijatelja. Ali ako ste okruženi ljudima koji vas podržavaju, oni to razumiju i znaju da će doći vrijeme kada ćete im posvetiti pažnju koju zaslužuju - ističe protagonistica dokumentarnog filma ‘Kuća Male Zvijezde’ koji, osim što nas vodi kroz Nudžejmine sportske pothvate, uspješne i manje uspješne utrke, donosi i neke potresne te dirljive detalje iz njezina djetinjstva. 

- Smrt mog oca, protjerivanje u Hrvatsku, život u izbjegličkom kampu u Savudriji, stalno seljenje, mamina ponovna udaja za divnog čovjeka, moga drugog oca, često mijenjanje okruženja. Sve su to događaji koji su me naučili da se snalazim u svim situacijama i bez toga danas ne bih bila ovo što jesam. Ponosna sam što sam nadrasla sve to i što su te situacije bile priprema za kuću koju sam sagradila s fantastičnim timom, ‘Kuću Male Zvijezde’ - priča Nudžejma koja je na filmu radila s timom izvanrednih žena, producenticom Tamarom Babun i redateljicom Slađanom Lučić. 

- U svakoj se prilici jako borim da se sve žene ostave na miru i da rade sve što žele, jer mogu sve što žele. Nažalost, i dalje je mnogo više onih koji nas smještaju u kuhinju i smatraju da nam je mjesto tamo. I dalje su većina govornika po raznim forumima i događanjima uglavnom muškarci. Još je lakše kao muškarac dobiti sponzore, organizirati nešto, čak i nešto besmisleno. Još muškarce mnogo ozbiljnije shvaća većina društva, čak i kad lupaju potpune besmislice. Još žene moraju dobro potegnuti da ih se primijeti, a i tada će ih vrlo brzo proglasiti ludima, nadobudnima, željnima pozornosti i slično. Kada se počnete boriti protiv toga konkretnim potezima, stvari se polako i mijenjaju. Sve je više žena koje podržavaju žene, sve je više muškaraca koji podržavaju žene, a put do toga, evo u mom slučaju, nije bio i nije ni sada nimalo lak. No ponosna sam na sve što sam napravila jer nisam kroz život prošla pomirena s činjenicom da je, eto, ženama loša pozicija u društvu i da se na tom planu ne može ništa napraviti. Može itekako i svjedočim tome svaki dan. Jako sam sretna što većinu tima filma ‘Kuća Male Zvijezde’ čine sjajne, samouvjerene žene koje znaju što žele. Nemam prigovora ni na muški dio ekipe, ali ipak sam sretna što su bili u manjini - ističe Nu­džejma, koja se osim s predrasudama i ograničenjima vezanim uz činjenicu da je žena, nosila i s onima vezanim za činjenicu da je žena s hidžabom. 

- Hidžab svakome predstavlja nešto drugo. Meni predstavlja zaštitu, nešto čime potvrđujem da barem dijelom i koliko mogu ispunjavam  svoje obaveze prema Bogu. Hidžab me čuva da ne napravim neke stvari nakon kojih bih se osjećala loše. Primjerice, često ne opsujem jer me hidžab obavezuje da to ne radim. Ne doživljavam ga kao obilježje pripadnosti, znak identiteta ili nešto čime želim drugima pokazivati tko sam. Nosim ga isključivo u toj relaciji, ja i jedini meni Nadređeni, a Njega ni u jednom trenutku nisam doživjela kao nekog tko bi mi ikad rekao da nešto ne radim zato što nosim hidžab. Naprotiv. U kolovozu, točnije 18. kolovoza, organizirala sam Green Lake BH Triathlon Cup 2019. na Jablaničkom jezeru u BiH. Imale smo više od pedeset prijavljenih žena još u srpnju, od kojih su uz mene bile još tri pokrivene djevojke koje su tako postale triatlonke. Zajedno smo trenirale za njihovo prvo natjecanje. Sigurna sam da će stići i do Ironmana i da vrlo brzo neću biti ni jedina ni rijetka, nego samo jedna od mnogih sjajnih žena, bilo da imaju hidžab ili ne, koje sudjeluju u ovim prestižnim natjecanjima. Sada je mnogo lakše nabaviti opremu, to više nije prepreka. Imamo zadatak razbijati tabue i poduzeti sve da to postane normalno. Možda kao pokrivena žena ne mogu otići na plažu, gdje su svi, ili ne želim, ali more i njegove obale su velike, a postoje i puste plaže. Ponekad je do njih teže doći, ali isplati se i onda je more moje. Ponekad samo treba otići malo dalje od mjesta kamo idu svi - ističe Nudžejma, koja je u međuvremenu pronašla i novu ljubav. Tijekom istan­bulskog maratona 2017. počela je vezu s Jasminom Harbinjom, maratoncem i triatloncem, za kojeg se udala u kolovozu prošle godine, a Ironman 70.3 u Zell am Seeu bio je njihov medeni mjesec. 
Suprug joj je, ističe, velika podrška, kao i ostali ljudi kojima je okružena.

- Imala sam veliku podršku, ali i puno ljudi oko sebe koji nisu ni vjerovali ni željeli da uspijem. I jedni i drugi bili su mi inspiracija da idem do svoga sportskog cilja, a to je Ironman triatlon 2020. godine. U trenucima kad je prilično teško i bolno mislim o ljudima koje volim, koji navijaju za mene i čekaju me. Oni su moja snaga i najčešće vizualiziram ulazak u cilj, a to mi pomaže da završim utrku. Da, bilo je trenutaka kada sam pomišljala o odustajanju, i to uglavnom na manje važnim utrkama, ali na kraju prevlada mentalna snaga koja je, uz trening, ključna u sportovima izdržljivosti. Kada mi je na trčanju u Puli bilo jako vruće i teško trčati poslije vožnje bicikla, pola Pule navijalo je za mene mojim imenom. Kad vam se dogodi takvo nešto u gradu gdje ste bili izbjeglica, ne pomišljate o odustajanju. Ta snaga je neopisiva. Naravno, vjera u Boga tu je presudna, kada vjerujete da se sve događa s razlogom, da ste nešto naučili, da rastete i da se sve događa točno onda kada treba - kaže uspješna sportašica i priznaje da je danas sretna i zadovoljna žena. 

- Sreća je biti slobodan da radiš i živiš kako želiš. Sreća je imati roditelje, braću i sestre, ali i prijatelje koji te podržavaju. Sreća je ne biti povrijeđen, biti dovoljno zdrav da možeš ispuniti najveću sportsku želju. Sreća je imati posao i plaću kojom to sve možeš priuštiti. Sreća je iz drugog puta potrefiti pravog muža, netipičnog Balkanca, s kojim sam prošla kroz cilj svog najdražeg Ironman 70.3 natjecanja i koji je moj partner u svemu što poželim napraviti. Sreća je i činiti druge sretnim. Sreća je i govoriti o sreći iz iskustva - ističe.