Ako ste ljetos doživjeli debi Jonathana Andersona za Dior kroz mušku kolekciju, onda zasigurno shvaćate uzbuđenje koje je prethodilo i debiju u ženskoj kolekciji, reviji koja se održala u sklopu Tjedna mode u Parizu za proljeće 2026. Ljetos nas je oduševio spojem arhivske inspiracije, mladalačke razigranosti i eksperimentiranja s formom.
A to je otvorilo brojna nagađanja kako bi mogla izgledati ženska kolekcija ali i općenito novi smjer slavne kuće Dior. Ono što nakon odgledane i muške i ženske revije možemo reći je kako je Dior par izuzetno chic!
Na svom prvom predstavljanju ženske kolekcije za Dior, Jonathan Anderson je potvrdio ono što su mnogi već znali, on nije samo dizajner, već i kulturološki kustos. Njegov pristup Dioru nije bio samo reinterpretiranje arhive, već duboko promišljeno vizualno i konceptualno iskustvo koje briše granice između mode, filma, umjetnosti i povijesti.
Upravo onako kako nas je učio i do sada, kroz Loewe i JW Anderson stvaralaštvo.
Goste je na ulazu u prostor revije dočekala monumentalna obrnuta piramida koja je visjela s plafona, očiti hommage Peijevom modernističkom ulazu u Louvre. Scenografiju su osmislili talijanski redatelj Luca Guadagnino i scenograf Stefano Baisi, Andersonovi suradnici s filma Queer (2024.), na kojem je radio kao kostimograf.
Početkom showa piramida se pretvorila u ekran na kojem se prikazao kratki film britanskog redatelja Adama Curtisa, poznatog po dokumentarcima o individualizmu, moći i kolapsu modernih ideologija. Kolaž arhivskih snimaka iz gotovo osam desetljeća povijesti modne kuće, uključujući i trenutke Christiana Diora, Johna Galliana i Marije Grazije Chiuri, prožeo je svaki djelić prostora a pojava horor scena dodatno je stvorilo osjećaj napetosti.
„Odvažiti se kročiti u kuću Dior zahtijeva empatiju prema njezinoj povijesti, spremnost na dešifriranje njezina jezika – dijela kolektivne imaginacije – i odlučnost da se sve to smjesti u novu kutiju“ stajalo je u bilješkama s revije, nagovještavajući smjer kojim će revija krenuti. I tada se desila - moda.
Impresivna kolekcija od čak 74 looka, puno arhivskih referenci, ali i nosive poželjne mode, detalja koji će zasigurno ludo dobro prodavati (naš su favoriti remenje, natikače (jako nas podsjećaju na Loewe modele i cipele sa zečjim ušima!).
Rezultat je kolekcija u kojoj su se susreli neočekivani krojevi, taktilne teksture i suptilne reference na Diorovu povijest. U službenom priopćenju kuće Dior istaknuto je: „Promjena je neizbježna“. A upravo je promjena bila središnja nit ove revije. Anderson je reinterpretirao klasične haljine i dvodijelne setove s neobičnim detaljima, poput predimenzioniranih šešira, inovativnih manipulacija tkaninom i hrabrog spajanja različitih materijala, silueta i boja.
Revija je privukla niz poznatih lica, od nove ambasadorice Grete Lee, do Mikey Madison, Willow Smith, Anye Taylor-Joy, Little Simz i Rosalie, a sve je to početak nove ere Diora učinilo još i zanimljivijim.
I za kraj osvrt na negativne komentare i kritike, jer naravno da ih ima. Društvenim mrežama komentira se nedostatak kohezije u kolekciji, s previše različitih ideja koje su djelovale nepovezano. Nekima su neki modeli bili neproporcionalni, a konstrukcija dijelova poput peplum jakni ocijenjena je nepraktičnom. Kritičari su također istaknuli da kolekciji nedostaje snažan, definiran trenutak poput Diorovog slavnog New Looka koji bi zaokružio reviju. Komentiran je i sam prostor, te dojam kako su vizualni elementi, uključujući rasvjetu i styling, dodatno umanjili dojam, dok su pojedini komentatori zamjerili i to što je kolekcija djelovala više konceptualno nego nosivo, s previše eksperimentiranja koje ne rezonira sa širim modnim tržištem.
Većini se revija ipak svidjela jer je Jonathan Anderson uspio spojiti bogatu Diorovu arhivu s vlastitim prepoznatljivim, suvremenim stilom. Njegov pristup modi kao vizualnom storytellingu, te značajan odmak od zadnjih Diorovih kolekcija, ostavili su dojam. Prvi korak je učinjen, čeka se odgovor tržišta.
