Većina djece (i odraslih) voli jesti slatkiše. I u tome nema ništa loše, ali pretjerana konzumacija slatkiša može loše utjecati na zube i zdravlje.
Dječja dijetetičarka Rachel Rothman na svojoj je web stranici Nutritioninbloom objasnila koje korake možete poduzeti kako biste dijete naučili da ne jede previše slatke hrane.
Prije svega, podsjeća da su roditelji odgovorni za što, kada i gdje njihova djeca jedu, a mališani za to jedu li i koliko. Ovu teoriju razvila je dječja dijetetičarka i obiteljska terapeutkinja Elin Sutter, a do sada se pokazalo da ovaj pristup pomaže djeci da formiraju zdrav i pozitivan odnos sa svom hranom, uključujući i slatkiše.
Rothman ističe da se sve zapravo svodi na ovo - kada djeci vjerujemo u vezi slatkiša i slatke hrane, možemo im pomoći da pronađu ravnotežu i oslobode se onoga što često smatramo opsesijom šećerom. Mi odlučujemo kada ćemo poslužiti ovu hranu - a djeca odlučuju koliko će jesti.
Zašto su neka djeca opsjednuta slatkišima
Često je hrana sa šećerom na neki način ograničena, što znači da se mi kao roditelji previše trudimo kontrolirati unos te hrane. Mnogi razlozi mogu stajati iza dječje želje za šećerom, ali često je upravo to ograničenje ono zbog čega mališani počinju slatkiše smatrati "zabranjenim voćem".
Kako to izgleda djetetu? "Želim više jer ne mogu imati koliko želim".
Zašto je ovo važno?
Kad potpuno ograničimo slatkiše ili ih predstavimo kao nešto loše, djeca to primjećuju. Zapravo, tada mogu još više htjeti tu hranu.
Rotman također otkriva kako u četiri koraka naučiti dijete da ne jede previše slatkiša.
1. Dajte im slatkiše ponekad i nemojte ih ograničavati
Često, kada to predložim roditeljima, gledaju me kao da imam tri oka, priznaje dijetetičarka.
„Misliš, ponekad jednostavno pustim kćer da pojede sve kolačiće? Nikad neće prestati“, kažu joj roditelji.
Ali želim da dobro razmislite, pažljivo - hoće li vaše dijete zaista nikada prestati ili su to vaše predrasude? Ono što ćete otkriti moglo bi vas iznenaditi: Kada djeci dopustimo da jedu određenu hranu koliko god žele, ona ne postaju toliko posebna. To pomaže djeci da nauče samoregulaciju kada je u pitanju jedenje slatkiša, što je upravo ono što vi želite.
Želimo da znaju da će uvijek biti dostupni - da ne moraju pretjerivati kada ih se poslužuje jer ćete im vi opet dati.
2. Nemojte o hrani govoriti kao o dobroj ili lošoj
Prestanite od slatkiša raditi nešto što nisu: nešto zbog čega se sramimo kad ih jedemo. Kad počnemo hranu označavati kao dobru ili lošu, počinjemo tu hranu osuđivati. Čini li nas jedenje kolača lošim ljudima? Apsolutno ne, ali ova poruka o dobru i zlu može se internalizirati kod mališana. Djeca mlađa od 12 godina razmišljaju crno-bijelo.
Hrana je hrana - i to moramo zapamtiti ako želimo usaditi taj zdrav odnos s hranom u svoju djecu.
Zapravo, nazovite hranu onim što jest: "Jedimo kolače." "Danas je na jelovniku sladoled."
Nemojte koristiti slatkiše kao nagradu za jedenje druge hrane ili bilo čega drugog. Kada nudite hranu kao nagradu, razmislite o poruci koju šaljete: "Moram pojesti brokulu (fuj) da bih dobio/la slatkiše (mljac)."
Slatkišima ponovno dajemo poseban izgled.
4. Ponekad ih poslužite uz obrok
Da biste slatkiše stavili u ravnopravnu poziciju kao drugu hranu, dajte ih djetetu uz obrok.
Kad dijete zna da će na kraju obroka za desert pojesti kolač ili sladoled itd., o čemu razmišlja tijekom cijelog obroka? O tome da dobije taj kolač. Ali ako im taj kolač damo uz ostatak obroka, neće o njemu pričati i tražiti ga tijekom cijelog obroka. Ne morate im dati sve kolačiće koje žele, ali zapamtite da će, kada nisu toliko usredotočeni na to da dobiju taj kolačić nakon obroka, sam obrok će biti zabavniji, piše Yumama.
