Tek što smo kupili pernicu, omotali knjige i odahnuli jer je rutina krenula, eto nam i najvjernijeg jesenskog suvenira – viroza. Točno po rasporedu, kao da se u školi uz udžbenike dijele i besplatni paketići s virusima.
Scenarij je svima dobro poznat: prvo krene lagano curenje nosa, zatim kašalj kao iz reklame za sirup, a onda i temperatura koja, naravno, uvijek poraste iza ponoći.
Ujutro čekaonica kod doktora prepuna, satima sjedimo među drugim kašljućim zombijima, vadimo krv, vadimo živce i na kraju čujemo onu čarobnu rečenicu: „To je samo viroza.“
Ah, kako to umirujuće zvuči nakon tri neprospavane noći i stana u kojem je sve oblijepljeno papirnatim maramicama.
A onda baš kad jedno dijete krene pokazivati znakove poboljšanja, kao na traci se javlja drugo. Nakon toga, naravno, red dolazi na mamu i tatu. Jer kakvi bismo to roditelji bili da i sami ne okusimo radost iste te „samo viroze“?
Terapija?
Standardna: antipiretici, more papirnatih maramica, juhice, probiotici i naravno – čaj od đumbira s limunom. Taj napitak toliko peče grlo da se pitaš liječi li virozu ili spaljuje sve u tijelu, uključujući i nadu. No, ubrzava oporavak – barem psihički, jer dok ga piješ, obećaš sam sebi da ćeš odsad svaki dan jesti zdravo, meditirati i trčati maraton. Spoiler: nećeš. (Ali bez šale sada, koliko god je teško ga popiti, viroza koja inače traje 7-10 dana, uz đumbir i limun traje 3-4.)
A za roditelje bi pedijatri mogli uvesti kartice lojalnosti. Skupljaš naljepnice, svaka nova viroza jedna naljepnica, a kod desete viroze dobivaš gratis paket vitamina ili barem parking ispred doma zdravlja.
I tako u krug, sve do proljeća. Jer osim bilježnica i zadaća, djeca jednako marljivo dijele i sve što kihne, šmrkne i zakašlje. A nama roditeljima ostaje da se pitamo, zašto u školskom kalendaru ne postoji “Sezona viroza” umjesto jesenskog odmora prije zimskih praznika?
