Roditelji, bake i djedovi često žele svojim mališanima iskazati ljubav i pohvalu. No, psihologinja dr. Robin Koslović upozorava da neki komplimenti, iako dobronamjerni, mogu imati nepoželjne posljedice na djecu - zbuniti ih, staviti pritisak ili ograničiti slobodno izražavanje identiteta, piše Yumama.
Prema dr. Koslović, šest često korištenih pohvala zapravo biste trebali izbjegavati i zamijeniti ih drugačijim pristupom:
1. „Kako si pametan/na!“
Ovaj kompliment zvuči pohvalno, ali po Koslović može uvjeriti djecu u „fiksni mindset“ - da je osobna vrijednost nečeg urođena i da nema veze s trudom.
Tako, kad se suoče s izazovom, mogu odustati ili izbjegavati rizik, jer strahuju da, ako ne uspiju odmah, nisu „pametan/na“.
Što reći umjesto toga?
„Vidim koliko si se trudio/tila da ovo napraviš. Bravo!“ Time naglašavate proces i trud, ne samo rezultat.
2. „Jako si lijep/a!“
Iako na prvi pogled pozitivno, ovaj kompliment može naučiti djecu da je njihova vrijednost povezana s fizičkim izgledom, ne s postupcima koje čine.
Kod djevojčica posebno postoji opasnost da se izjednače s idejom da moraju biti „lijepom“ da bi bile voljene.
3. „Izgledaš predivno u toj haljini. Dobro je što nisi naslijedila mamin metabolizam.“
Ovakve izjave su dvosmislene - kompliment, ali i implicitna kritika. Djeca mogu postati zbunjena: je li ih se hvalilo ili kritiziralo?
Dr. Koslović kaže da takve rečenice mogu izazvati osjećaj lojalnosti prema odraslima, pa dijete pokušava balansirati između vlastitog zadovoljstva i osjećaja da mora odgovoriti na očekivanja odraslih.
4. „Jako si dobar/ra, nikada mi ne stvaraš probleme.“
Iako ovo može zvučati kao pohvala, po Koslović dijete može shvatiti da je njegova vrijednost uvjetovana time da ne stvara probleme.
Time mu se nameće uloga „dobre djece“ koja mora potiskivati svoje potrebe ili osjećaje kako bi zadobila ljubav i prihvaćanje.
5. „Ti si jedini/a koji/a me zaista razumije.“
Ovaj kompliment nameće emocionalni teret - sugerira da je dijete odgovorno za emocionalno stanje odraslih.
Tako može ojačati osjećaj djeteta da mora kontrolirati ili regulirati emocije roditelja, što nije njegova uloga.
6. „Ti si umjetnik u ovoj obitelji!“
Čak i kada je namjera lijepa - potvrditi talent djeteta - ovakva izjava može „zacementirati“ identitet djeteta u jednu ulogu.
Kad dijete jednom prihvati tu etiketu („umjetnik“), može se osjećati sputano ako želi isprobati nešto drugo, npr. sport, znanost, pisanje ili tehniku.
Što je, prema dr. Koslović, bolji način pohvale?
Umjesto spomenutih komplimenata, ona zagovara pohvale koje:
- fokusiraju na trud, proces, upornost i kreativnost
- ne postavljaju dijete u natjecateljski odnos s drugima
- ne nameću emocionalnu odgovornost djetetu
- ne zahtijevaju da dijete bude uvijek „dobro“ ili „bez grešaka“
Na primjer:
- „Vidim koliko si predano radio/ljala na ovome.“
- „Drago mi je kako si pristupio/la tom izazovu.“
- „Cijenim tvoju strpljivost i upornost.“
- „Volim kako razmišljaš i istražuješ nove ideje.“
Takve pohvale pomažu djetetu da razvije rastni način razmišljanja — uvjerenje da se sposobnosti mogu razvijati radom, da pogreške nisu kraj, nego prilika za učenje.
Dodatni savjeti za roditelje
Prije nego što nešto pohvalite, razmislite: pohvaljujem li ono što je dijete kontroliralo (trud, izbor, proces) ili ono što nije (izgled, urođeni talent)?
- Kad dijete padne u frustraciju, ne trčite odmah s pohvalom - prvo slušajte: što ga muči, kako se osjeća.
- Razgovarajte otvoreno o pogreškama: pokažite da i vi ponekad pogriješite i da se iz toga može izaći jači.
- Uključite dijete u samopohvalu - potaknite ga da samo prepozna za što je ponosno.
