Roditelji često misle da djetetu pomažu kada ga isprave svaki put kad kaže „tika“ umjesto „slika“ ili „tuta“ umjesto „kuta“. No jezični stručnjaci, uključujući i Hanen centar – međunarodno priznatu organizaciju za rani jezično-govorni razvoj – godinama ponavljaju istu stvar: izravno ispravljanje djetetovog pogrešnog izgovora najčešće nije najbolji način učenja.
Umjesto toga, kažu, postoje učinkovitiji pristupi koji potiču komunikaciju, jačaju djetetovo samopouzdanje i dugoročno vode do pravilnog govora.
Djeca najbolje uče kada se osjećaju sigurno, opušteno i razumljeno. Umjesto da budete „učitelj“, budite njihov sugovornik, a jezični napredak će doći – i često brže nego što mislite.
1. Ispravljanje prekida komunikaciju
Kada roditelj stalno ispravlja dijete, ono može izgubiti nit misli, ali i volju za razgovorom. Djeca tada više paze kako govore, nego što žele reći — a to koči spontani razvoj jezika.
Što učiniti umjesto toga:
Stručnjaci predlažu da roditelj modelira pravi izgovor — ponovi djetetovu rečenicu ispravno, ali bez kritike.
Primjer:
Dijete: „Vidi, auto je pokveno!“
Roditelj: „Da, auto je pokvaren! Što se dogodilo?“
2. Djeca uče slušanjem, ne ispravljanjem
Hanen centar naglašava da se djeca prirodno ispravljaju sama kako njihove jezične vještine napreduju. Oni upijaju način na koji govore odrasli oko njih, pa je izloženost bogatom i pravilnom govoru važnija od brzog „Ne, to se kaže ovako“.
3. Previše ispravljanja može smanjiti samopouzdanje
Malo dijete može početi osjećati da često „griješi“, što ga čini manje spremnim da sudjeluje u razgovoru. Neka djeca počnu izbjegavati govoriti u situacijama gdje se boje korekcije.
4. Fokus na pogreške smanjuje radost učenja
Ako razgovor s roditeljem postane lekcija, a ne međusobno uživanje, dijete neće govor povezivati s nečim ugodnim. Hanen zato savjetuje da se fokus stavi na poruku, a ne na pogrešku.
5. Ispravljanje zbunjuje
Kada roditelj odmah korigira izgovor, dijete često misli da ga odrasli nije razumio, i pokušava ponoviti poruku umjesto da je nastavi razvijati.
6. Proširite djetetovu rečenicu
Umjesto da ispravite pogrešku, možete dodati jednu riječ više – to je jedna od najpoznatijih Hanenovih strategija i to je puno važnije od ispravka.
Primjer:
Dijete: „Maca pava.“
Roditelj: „Da, maca spava na stolcu!“
Tako dijete istovremeno čuje ispravan oblik i model bogatijeg jezika.
7. Stvaranje pritiska stvara otpor
Ako dijete osjeti da mu se stalno „ocjenjuje“ govor, može se povući. To usporava razvoj i komunikaciju, a upravo su komunikacija i sigurnost temelj kvalitetnog jezičnog napretka.
Kako roditelj može potaknuti pravilan govor bez ispravljanja?
- Ponovite ispravno, ali bez naglašavanja pogreške
- Proširite rečenicu – dodajte samo malo više informacija
- Pričekajte – dajte djetetu vremena da formira misao
- Uključite se u igru – jezik raste kroz zajedničke trenutke, a ne kroz lekcije
- Pohvalite trud, a ne točnost
- Budite dobar model – govorite jasno, polako i prirodno
