Čini se da i u Hrvatskoj Halloween iz godine u godinu dobiva sve veću prisutnost među djecom i tinejdžerima. Iako se radi o prazniku koji nije tradicionalni dio hrvatske kulture, mnoge škole, vrtići, ali i roditelji u nekim gradovima organiziraju maskirane zabave, radionice i natjecanja. To, naravno, izaziva podijeljena mišljenja - dok jedni smatraju da je to zabavna igra i prilika za kreativnost, drugi strahuju da je to strani utjecaj koji može potaknuti zanemarivanje vlastitih tradicija.
S druge strane, Hrvatska ima svoju bogatu karnevalsku tradiciju, poznatu kao Fašnik, koja se slavi u različitim krajevima: od Rijeke i Ivanca, preko Samobora, pa do Međimurja. Fašnik također uključuje maske, zabavu, povorke i običaje poput “krabuljanja” i spaljivanja lutaka (koji predstavlja Fašnik) simbolično da otjera zimu, ali je duboko ukorijenjen u hrvatsku kulturu i običaje, a njegovi motivi često su humoristični, satirični i edukativni.
Zašto se Halloween širi i u Hrvatskoj?
'Noć vještica' je donekle nespretan prijevod, dok originalno ime Halloween ima šire značenje i povijesni kontekst.
Halloween dolazi od skraćenice “All Hallows’ Eve”, što znači “večer Svih svetih” (eng. All Hallows’ Evening). Tradicionalno se slavi 31. listopada, dan prije Svi sveti (1. studenoga) u kršćanskom kalendaru. Naziv nema nužno veze samo s vješticama; riječ hallow znači svetac, svetost. Povijesno, praznik je imao korijene u keltskim festivalima, pogotovo u Samhainu, kada su ljudi vjerovali da se granica između svijeta živih i mrtvih stanjila.
Globalizacija, društvene mreže i mediji donose običaje iz raznih zemalja i kultura bliže domaćem prostoru. Djeca lako usvajaju ideje o kostimiranim zabavama, trick or treat (skupljanje slatkiša po kućama), ukrašenim kućama i bundevama - to izgleda atraktivno, šareno i zabavno.
Škole i vrtići povremeno organiziraju tematske radionice, rezbarenje bundeva i maskiranje. U nekim slučajevima, roditelji koji su otvoreniji prema različitim idejama potiču djecu da sudjeluju, dok roditelji tradicionalnijih pogleda oprezno pristupaju tom fenomenu.
Dilema roditelja: dopustiti ili zabraniti?
Roditelji se često nalaze na raskrižju:
Za: Halloween kao kreativna igra može pomoći djeci da razviju maštu, socijalne vještine i samopouzdanje - kostimiraju se, uloge igraju, druže se.
Protiv: Strah od kulturnog “utapanja” i gubitka domaće tradicije; zabrinutost da se slave običaji koji nemaju veze s kršćanskom tradicijom; mogućnost da tematski elementi budu previše sablasni ili neprimjereni djeci.
Roditeljima često pomaže otvoren razgovor s djetetom: što dijete misli, zašto želi sudjelovati, gdje i kako će se događaj odvijati. Postavljanje granica, dogovor o kostimima i sadržajima važan je pristup.
Hoće li vaše dijete sudjelovati u Halloween radionicama ili događajima za djecu?
Maskirana događanja, rezbarenje bundeva u školama i kulturnim centrima postaju sve češća. Roditelji su često podijeljeni - dok jedna grupa šalje djecu na zabavu, druga izražava neslaganje. Na društvenim mrežama povremeno izbija debata: “Je li to samo igra ili pokušaj nametanja tuđe kulture?”
Neki vrtići nude alternativne radionice – umjesto strašnih motiva, organiziraju radionice jeseni, prirodnih materijala - prilagođeno dobi. Time roditelji i odgojitelji nastoje zadržati ravnotežu između igre i poštovanja tradicije.
Savjeti roditeljima
Informirajte se o događaju - gdje će se održati, tko organizira, kakvi kostimi su dopušteni.
Prilagodite se svom djetetu - dopustite mu da sudjeluje, ali uz uvjete: umjerenost, sadržaj koji nije previše strašan.
Kreirajte alternativu - ako ne želite da dijete sudjeluje u Halloween aktivnostima, predložite vlastitu “jesensku radost”: radionicu bundeva, izradu lampiona ili maskenbal s motivima iz prirode.
Otvoreno razgovarajte - objasnite djetetu svoje razloge (vjera, kultura, tradicija) i saslušajte njegovo viđenje.
Fokus na kreativnost, ne na strah - naglasite da kostimi, svjetla i boje mogu biti zabavni, ali ne moraju biti sablasni.
U konačnici, Halloween neće nestati preko noći, ali, prilagođavanjem i promišljenim pristupom, moguće je kroz igru zaštiti dijete i tradiciju. Uvažavanje stavova, kompromis i otvorenost prema dijalogu ključni su u donošenju odluka koje poštuju i djetetovu želju i roditeljske vrijednosti.
