Djeca imaju različite faze odrastanja, kada su tvrdoglava, testiraju granice i jednostavno neće ništa slušati. Roditeljima nije nimalo lako, ali ono što je dobro da znaju jest da nekim svojim ponašanjem i metodama mogu dodatno pogoršati djetetovu neposlušnost, piše Times of India.
Neposlušnost nije uvijek znak "lošeg ponašanja"
Neposlušnost kod djece često odražava nezadovoljene potrebe, lošu komunikaciju ili suptilne roditeljske pogreške. Svjesni pretjerane kontrole, nedosljednosti, emocionalnog odbacivanja, uspoređivanja i uskraćivanja pozitivne pažnje, roditelji mogu stvoriti okruženje u kojem se djeca osjećaju poštovano, shvaćeno i manje poticano na otpor, neposlušnost.
Roditeljstvo nije o tome da budete savršeni, već o učenju, prilagođavanju i rastu s vašim djetetom. Prepoznavanje ovih malih, ali važnih pogrešaka prvi je korak prema poticanju suradnje i međusobnog poštovanja kod kuće.
Evo što biste trebali izbjegavati ako želite da vas dijete bolje sluša.
1. Prekomjerna kontrola
Roditelji često misle da su stroga pravila važna za disciplinu, ali studije sugeriraju drugačije. Kada djeca osjećaju da im je autonomija stalno ograničena, mogu se početi još više boriti. Prema studiji iz 2010. objavljenoj u časopisu Journal of Personality, pretjerana roditeljska kontrola potkopava djetetov osjećaj autonomije, što često dovodi do otpora, ogorčenosti i opozicijskog ponašanja.
2. Nedosljedna disciplina
Reći "ne" danas, a "da" na istu stvar sutra uči djecu da se o pravilima može pregovarati. Ta nedosljednost zbunjuje djecu i potiče ih da testiraju granice. Nedosljedni obrasci discipline često eskaliraju u cikluse lošeg ponašanja i pobune, jer djeca uče da ponekad mogu "pobijediti" suprotstavljajući se roditeljima.
3. Odbacivanje emocija
Oslobađanje djetetove tuge, frustracije ili ljutnje frazama poput "Nemoj biti smiješan" ili "Prestani plakati" može se činiti bezopasnim, ali u stvarnosti obezvređuje njihove osjećaje i stvara ogorčenost. Studija iz 1996. u časopisu Journal of Family Psychology otkrila je da roditelji koji na ovaj način odbacuju dječje emocije odgajaju djecu koja su sklonija nasilnom ponašanju, posebno u adolescenciji, jer se bore s reguliranjem svojih emocija.
4. Usporedba s drugom djecom
„Pogledaj kako dobro uči tvoj brat“ ili „Zašto se ne možeš ponašati kao tvoja sestra?“ Ove usporedbe mogu biti privremeno motivirajuće, ali štete samopoštovanju i izazivaju pobunu kod djece koja pokušavaju nametnuti svoju individualnost. Studija iz 2013. u časopisu Child Development otkrila je da djeca izložena čestim usporedbama s braćom i sestrama ili vršnjacima razvijaju više neposlušnosti kako odrastaju.
5. Nedostatak pozitivne pažnje
Roditelji se ponekad više usredotočuju na ispravljanje lošeg ponašanja nego na nagrađivanje dobrog, ali kada djeca ne dobiju pozitivnu pažnju , mogu tražiti bilo kakav oblik priznanja, čak i kroz pobunu. Ponašanje potkrijepljeno pažnjom (pozitivnom ili negativnom) ima tendenciju ponavljanja. Ignoriranje dobrog ponašanja uz pretjerano reagiranje na loše ponašanje stvara ciklus pobune.
