Dijete prvo saznaje tko je od svoje majke. Njegov osjećaj sebe formira se u majčinom pogledu - ona je kao ogledalo, koje odražava i potvrđuje da je dijete važno, voljeno i viđeno. Ali ako je ovo ogledalo iskrivljeno, dijete odrasta gledajući ne sebe, već odraz tuđih očekivanja. To se događa kada je majka narcis.
Narcisoidna majka može biti uspješna, brižna i izvana savršena. Ona ne mora nužno vikati, češće su njena oružja suptilna: omalovažavanje, kontrola, emocionalno zanemarivanje.
1. Ona ne voli dijete, već njegovu ulogu
Narcisoidna majka ne vidi osobu - ona vidi funkciju. Za nju, dijete nije svoja osoba, već produžetak nje same, „projekt“ kroz koji dokazuje svoju vrijednost svijeta. Dokle god je dijete poslušno i ispunjava njena očekivanja, daje mu pohvale, ali čim pokaže neovisnost, njena ljubav postaje hladna.
2. Njena pažnja je sredstvo kontrole
Ona može biti brižna, pažljiva, pa čak i stalno pod parolom „sve za tebe“, ali samo ako to jača njenu moć. Takva pažnja ne hrani, već potiskuje. Dijete uči od djetinjstva: ljubav se mora zaslužiti, a mir se kupuje poslušnošću. Kasnije se to pretvara u naviku privlačenja ljudi u vaš život koji vam pružaju toplinu samo u zamjenu za poslušnost.
3. Obezvređuje djetetove osjećaje
Za nju su važne samo njene emocije. Ako je dijete ljuto, plače ili se buni, ono je „nezahvalno“, „dramatično“ ili ju je „iznevjerilo“. Njihova bol je, za nju, prijetnja njenoj idealnoj slici. Ona ne može podnijeti iskrenost i tjera ih sumnjati u vlastitu osjetljivost: „Sve izmišljaš“, „Previše si osjetljiv/a“. Tako se formira unutrašnja zabrana osjećanja i navika potiskivanja sebe kako se ne bi izgubilo odobravanje.
4. Ona se natječe s djetetom
Ovo je posebno uobičajeno u odnosu na majku s kćeri. Kako kći raste, majka kao da gubi svoje ogledalo. Umjesto ponosa, pojavljuje se zavist: prema njenoj mladosti i pažnji koju dobiva.
5. Ne zna se ispričati
Za narcisoidnu majku, priznavanje greške znači uništavanje njene idealne slike. Stoga će, čak i u očiglednim situacijama, tražiti izgovore, kriviti ili igrati žrtvu: „Tvoja je krivica, imala sam dobre namjere.“ Njeno dijete odrasta osjećajući krivnju zbog tuđih emocija, a u odrasloj dobi preuzima odgovornost za sve i svakoga osim za sebe.
6. Ona ruši granice
Narcisoidna majka ne razlikuje gdje se „ja” završava, a „ti ” počinje. Ona može čitati osobne poruke, miješa se u odnose, odlučuje kako se dijete oseća, s kim da se sprijatelji... Iza toga se ne krije briga, već strah od gubitka kontrole.
Ona se miješa ne samo u njihove živote već i u njihove misli, usađujući osjećaj da će bez njezina odobrenja svaka odluka biti greška. Dijete uči živjeti sa stalnim unutarnjim promatračem - kao da je majka i dalje tu, procjenjujući svaki njihov pokret.
7. Njena ljubav je nepredvidiva
Danas, oduševljenje i divljenje; sutra, hladnoća i tišina. Dijete živi u stalnom iščekivanju emocionalne bure: „Što sam pogrešio/la?“ Tako se rađa anksiozna vezanost, gdje se ljubav doživljava kao nešto što treba držati po svaku cijenu. Odrasta u atmosferi nestabilnosti, gdje je tišina strašnija od vrištanja. Vremenom se ovo pretvara u ovisnost od emocionalnih promjena - samo pored takve nepredvidivosti osjeća se „živim “.
Kakvo je dijete narcisoidne majke?
Dijete narcisoidne majke često odrasta u odraslu osobu koja brine o svima osim o sebi. Boji se "biti previše", srami se svoje snage i boji se tuđeg neodobravanja. Ali isceljenje je moguće. Počinje kada prestanete sebe gledati kroz majčine oči i počnete se vidjeti kroz svoje.
Bolno je shvatiti da je njena ljubav bila uvjetna. Ali to je prvi korak k slobodi, jer prava zrelost počinje tamo gdje se potreba da budeš voljen po svaku cijenu završava, piše Stil.
