Roditeljstvo je izazovno, a roditelji često prave grešku kada teško ili neobično ponašanje djeteta tumače kao razmaženost. Međutim, psiholozi upozoravaju: znakovi koje dijete pokazuje mogu biti signal da mu nešto stvarno treba – bilo emocionalna podrška, razgovor ili čak profesionalna pomoć, piše Stil.

Kada ponašanje nije razmaženost?

Mnogi roditelji često detetovu ljutnju, plač ili povlačenje pripisuju razmaženosti. Ipak, razlika je jasna: razmaženo dijete zna da će dobiti ono što traži svojim zahtjevima, dok dijete koje uznemireno, povučeno ili agresivno često pokušava izraziti unutarnji nemir ili traumu koju još ne umije verbalizirati.

Primjeri ponašanja koja zahtijevaju pažnju:

  • Djetetov izražen strah ili anksioznost bez očiglednog razloga
  • Povlačenje iz društva ili nagli gubitak interesa za omiljene aktivnosti
  • Pretjerana nervoza, agresivnost ili napadi besa koji djeluju neobjašnjivo
  • Problemi sa spavanjem, apetitom ili koncentracijom

Što roditelji mogu napraviti?

Promatrajte i slušajte

Prvi korak je pažljivo promatranje. Zabilježite kada se ponašanje pojavljuje iu kojim situacijama. Pokušajte da ne osuđujete, već da postavite pitanje: „Šta te muči?“

Otvoreni razgovori

Odluka je važno omogućiti prostor za izražavanje osjećaja. Roditelji mogu koristiti jednostavan jezik i pokazati empatiju: „Vidim da si danas uznemiren. Hoćeš da mi kažeš šta se dogodilo?“

Dosljednost u rutini i sigurno okruženje pomažu djetetu da se osjeća stabilno i voljeno. Rutina smanjuje anksioznost i pomaže u boljoj regulaciji emocija.

Profesionalna pomoć

Ako se simptomi nastavljaju ili postaju intenzivniji, važno je konzultirati pedijatra, psihologa ili školskog savjetnika. Rano prepoznavanje i intervencija mogu značajno pomoći djetetu.

Ignorisanje simptoma ili njihovo pogrešno tumačenje može dovesti do dugotrajnih emocionalnih problema. Dete koje ne dobija adekvatnu podršku može razviti nisko samopouzdanje, anksioznost ili depresiju. Prava pažnja i razumijevanje u ranom uzrastu omogućuju djetetu da razvije zdrave emocionalne mehanizme i osjećaj sigurnosti, piše Stil.